Sada besplatno za preuzimanje širom svijeta, kao protest protiv cenzure
Jedina nizozemska knjiga koja je oborila potpunu zabranu:
Sada besplatno za preuzimanje širom svijeta, kao protest protiv cenzure
General sa tri zvjezdice na rukavu koji šalje privatnu špijunku da njuška po jednoj civilnoj kompaniji. I to ne bilo koga: to je njegova vlastita supruga. Plemenski rat unutar nizozemske vojne obavještajne službe, u kojem građani koji ništa ne slute postaju žrtve. To bi se očekivalo u totalitarnoj državi, a ne u nizozemskim ravnicama. Ipak, upravo to je autor Edwin Giltay iskusio – tu sagu živopisno opisuje u knjizi General zataškavanja (nizozemski: De doofpotgeneraal).
U svojoj knjizi Giltay oslikava prilično providno postupanje agenata tajne službe koji su se infiltrirali u kompaniju za pružanje internetskih usluga u kojoj je radio. U početku je jedna agentica pokušala regrutirati Giltaya kao vojnog analitičara. Istovremeno je, međutim, i sama bila pod prismotrom. U srži ovog odmjeravanja snaga unutar nizozemske vojne obavještajne službe nalazila se ozloglašena rolna filma iz Srebrenice s fotografijama ratnih zločina, koju su nizozemske oružane snage navodno izgubile prilikom razvijanja. Službenica zadužena za regrutiranje koja je prišla Giltayu htjela je objelodaniti da fotografije nipošto nisu propale – informacija koja bi bez sumnje potkopala status generala sa tri zvjezdice.
General zataškavanja bilježi ovaj špijunski skandal i služi kao činjenično svjedočanstvo o tome kako je ova tajna operacija zataškavanja izmakla kontroli. Ipak, kao reakcija na aferu, ministar odbrane je Giltaya lažno proglasio ludim, a njegova knjiga je sudski zabranjena nakon prigovora iz vojnoobavještajnih krugova. Žalbeni sud u Hagu ukinuo je zabranu knjige. Nije vidio razlog za sumnju u pažljivost autora. Osim toga, Žalbeni sud je potvrdio značaj publikacije za društvenu raspravu o Srebrenici.
Svi ovi događaji su opisani u besplatnom engleskom izdanju.
Preuzmite
i slobodno ga širite – kao počast borbi protiv cenzure.
The Cover-up General
Autor: Edwin Giltay
(engleski prijevod s nizozemskog)
Hag, Nizozemska, 2025.
292 stranice, s ilustracijama u boji
Zašto je ovo međunarodno izdanje toliko važno
Ovaj slučaj nije zatvoreno poglavlje. Privukao je pažnju svjetskih medija i zadire u srž funkcionalne demokratije:
•
Za historiju:
Majke Srebrenice navele su knjigu u svom sudskom sporu protiv nizozemske države kao indiciju da ozloglašena filmska rolna, sa snimcima ratnih zločina, nikada nije propala i da se fotografije od tada prikrivaju. Vrhovni sud je u tom predmetu, na drugim osnovama, presudio da je država djelimično odgovorna za smrt oko 350 muškaraca.
•
Za slobodu štampe:
Žalbeni sud je odbacio sumnje u pažljivost autora. Time je General zataškavanja uspostavio globalno rijedak presedan: potpuna zabrana knjige, ukinuta u žalbenom postupku.
•
Za državnu odgovornost:
Država govori kontradiktornim glasovima. Na pitanje spada li knjiga u lažne vijesti ili teorije zavjere, odgovor Ministarstva pravde u suštini je bio ne: ta kritika „ni u kom slučaju nije zasnovana“ na sadržaju. Ministarstvo odbrane odbacilo je knjigu kao djelo u kojem se „činjenice i fikcija zaista isprepliću“. Stalni odbor za odbranu Predstavničkog doma jednoglasno je zatražio reakciju. Odgovor na obavještajnu aferu izostao je.
Vijesti
Zabrana pala, knjiga opstala
Činjenice u ovoj aferi toliko su neobične da zahtijevaju dokumentaciju. Zato je gotovo svaka tvrdnja u ovom eseju provjerljiva: svako upućivanje na izvor otvara dokaznu karticu s citiranim odlomkom, njegovim porijeklom i linkom na izvorni dokument. Upućivanja na samu knjigu otvaraju e-knjigu ili sinopsis. Anotirana verzija ovog eseja dostupna je i kao PDF, na bosanskom, nizozemskom, engleskom, njemačkom i francuskom. Dvije ključne sudske odluke, presuda iz 2015. kojom je knjiga zabranjena i presuda Žalbenog suda iz 2016. kojom je ta zabrana ukinuta, dostupne su i u neslužbenom prijevodu na bosanski (izvor, izvor).
Jedinstven presedan
Dana 12. aprila 2016. godine Žalbeni sud u Hagu donio je prijelomnu presudu: ukinuo je potpunu zabranu knjige General zataškavanja kao i zabranu govora autora. Obje je četiri mjeseca ranije izrekla sutkinja za privremene mjere Okružnog suda u Hagu, na zahtjev bivše uposlenice Vojne obavještajne službe (MID) koja se pojavljuje u knjizi
(izvor).
Žalbeni sud je otišao dalje od pukog vraćanja slobode izražavanja: „Za razliku od sudije za privremene mjere, Žalbeni sud smatra da su te netačnosti [u vezi s ličnim podacima tužiteljice] također nedovoljne da dovedu u pitanje pažljivost s kojom je [autor Edwin Giltay] pristupio pisanju knjige“
(kod sudske prakse ECLI:NL:GHDHA:2016:870, tačka 4.9). Bivša uposlenica dodatno je zahtijevala da Giltay svoje vlastito djelo u tri nacionalna dnevna lista proglasi čistom fikcijom. Sud je utvrdio da uloga koju ona ima u knjizi, suprotno onome što je sugerirala, nije „čista izmišljotina“ niti „potpuna fikcija“
(tačke 3.1 i 4.10).
Ova kombinacija, potpuna zabrana ukinuta uz sudsku rehabilitaciju autora, gotovo je bez premca. Muzej zabranjenih knjiga to naziva „u našoj kolekciji vrlo rijetkim primjerom autora koji je uspješno osporio zabranu knjige“
(izvor). Ista presuda, štaviše, sažima ključnu tvrdnju knjige, riječima samog suda, da „rolna s fotografijama koje je vojnik Dutchbata [nizozemskog bataljona UN-a] snimio u Srebrenici nije uništena slučajno, nego ju je MID namjerno prikrio“. Sud nije utvrdio njenu istinitost, ali jeste presudio da ta tvrdnja pripada „raspravi od javnog značaja“ i da bi zabrana zadrla u „temeljnu slobodu izražavanja u njenoj srži“
(ECLI:NL:GHDHA:2016:870, tačka 4.5).
Ovo predstavlja jedinstven presedan u nizozemskoj pravnoj historiji. Dok su pisci poput Multatulija, nizozemskog autora iz 19. vijeka, odnijeli pobjedu nad napadima na određene odlomke, General zataškavanja je, koliko je poznato, jedina nizozemska knjiga čija je potpuna zabrana
(ECLI:NL:RBDHA:2015:15050)
sudski ukinuta.
Jedine dvije netačnosti u knjizi koje su po ocjeni suda nesporno utvrđene, dob i način pisanja imena, više su podsjećale na tradecraft (obavještajni zanat) nego na grešku autora: obavještajno osoblje nerijetko ne navodi svoje stvarne lične podatke (e-knjiga, str. 161). Tako je tužiteljica autoru prigovorila što je njeno ime napisao kao Overduin, iako je on taj način pisanja preuzeo iz istrage Ministarstva odbrane (izvor) i iako je uz to isplivalo pismo koje je ona sama potpisala kao Overduijn
(izvor, ECLI:NL:GHDHA:2016:870, tačka 4.9). Službeno je njeno ime opet glasilo drugačije: Overduyn (izvor).
Presuda je uvrštena u stručnu pravnu literaturu (izvor, izvor) i od tada se druge sudije na nju pozivaju u predmetima o slobodi štampe. Tako je Okružni sud u Rotterdamu uputio na nju u postupku koji je tadašnji surinamski predsjednik Chan Santokhi 2024. godine bezuspješno pokrenuo protiv knjige o korupciji u vladinim krugovima (ECLI:NL:RBROT:2024:1770). Pravna pobjeda je, međutim, samo dio priče. Ono što ovaj slučaj čini toliko značajnim jeste ono što General zataškavanja otkriva, i kako su vlasti na to reagirale. Ili bolje rečeno: kako nisu reagirale.
Vlada protivrječi sama sebi
Reakcija nizozemske vlade na ovu knjigu, čiju je zabranu Žalbeni sud ukinuo, pokazuje upadljivu unutrašnju kontradikciju. Krajem 2020. godine Ministarstvo pravde kritiziralo je izdavača drugog izdanja. Giltay je potom pismom upitao ministarstvo spada li i General zataškavanja pod lažne vijesti, teorije zavjere ili antivladinu propagandu i, ako spada, koji su to odlomci. Ministar je 2021. godine odgovorio da te klasifikacije „ni u kom slučaju nisu zasnovane“ na sadržaju knjige (izvor). Odlomke nije naveo.
Ministarstvo pravde, dakle, u knjizi nije ukazalo ni na šta što opravdava takvu oznaku. Međutim, 2018. godine ministrica odbrane je odbacila knjigu kao djelo u kojem se „činjenice i fikcija zaista isprepliću“
(izvor). Ovo javnost stavlja pred nemoguć izbor.
Nedostatak usklađenosti dotiče ustavno načelo: Ustav nalaže Vijeću ministara da unapređuje jedinstvo vladine politike (izvor). Ipak, dvoje ministara iz iste vlade ovdje zauzima različite stavove o istom djelu, iako sud još 2016. godine nije vidio razlog za sumnju u pažljivost autora. Prema jednom ministru oznaka lažnih vijesti ni u kom slučaju nije zasnovana na knjizi, a prema drugom se u njoj činjenice i fikcija isprepliću.
Ko je u pravu: ministar pravde ili ministar odbrane, koji decenijama odbija pružiti pojašnjenje? Godine 2017. Stalni odbor za odbranu Predstavničkog doma nizozemskog parlamenta jednoglasno je od ministra odbrane zatražio reakciju na Giltayevo pismo, u kojem je autor ponovio optužbe iz knjige
(izvor).
Ministar je odgovorio Predstavničkom domu, ali je o obavještajnoj aferi šutio. Može li vlada djelovati kao arbitar istine kada njeni vlastiti ministri protivrječe jedan drugome?
Žalbeni sud u Hagu: zabrana knjige ukinuta Izvor:ThePostOnline, 2016.
Jednoglasni zahtjev ministrici odbrane za reakciju Izvor:Hart van Nederland, 2017.
Šta knjiga otkriva: zataškavanje Srebrenice
Šta je uzrokovalo ovu institucionalnu šutnju? General zataškavanja minuciozno opisuje kako je operacija nizozemskih vojnih obavještajaca potpuno izmakla kontroli. Ova operacija uključivala je špijuniranje civila na njihovom radnom mjestu i prikrivanje fotografskih dokaza vezanih za genocid u Srebrenici 1995. godine. Tada je ubijeno više od 8.000 Bošnjaka, nakon što su nizozemske trupe UN-a zakazale u zaštiti njihove enklave. Naslov je nadimak generala kopnene vojske koji je 2002. godine podnio ostavku nakon službenog istražnog izvještaja o padu enklave. Knjiga navodi njegovo ime
(e-knjiga, str. 104–110).
Rolna filma, na kojoj je poručnik Rutten snimio tijela ubijenih muškaraca (izvor), prema stručnjacima je namjerno uništena
(izvor).
Knjiga opisuje kako je ova operacija započela 1998. godine infiltracijom vojne obavještajke Barbare Overduyn na Giltayevo civilno radno mjesto u Delftu, kablovsku kompaniju Casema. Ona se obratila Giltayu, koji se nedugo prije toga prijavio za posao u mornarici, i, kako je kasnije sama izjavila, savjetovala mu „da MID-u napiše otvorenu molbu za posao“ (izvor). Otvoreno je pritom govorila o otporu unutar svoje obavještajne službe prema prikrivanju fotografija iz Srebrenice. Rolna, prema njenim riječima, nije propala, nego je bila „jednostavno u arhivu MID-a“ (e-knjiga, str. 24).
Prema knjizi, zadatak Overduyn da regrutira Giltaya bio je prije svega varka: na njegovom odjelu i sama je mogla biti pod prismotrom, nakon što su se pojavile sumnje u njen rad. Druga osoba ubačena na odjel, u knjizi razotkrivena kao supruga generala iz naslova, potajno je bilježila koje državne tajne Overduyn tu odaje, a sama je ukrala propusnicu. S tom je propusnicom fotograf prodro u zgradu Caseme kako bi ondje snimio Overduyn na poslu. Tim bilješkama i snimcima su Overduyn i njen nadređeni, koji se kao i ona protivio prikrivanju fotografija iz Srebrenice, u MID-u bili pritisnuti da napuste službu. Tako je, prema knjizi, slomljen unutrašnji otpor
(sinopsis).
Nakon što se Giltay pritužio Nacionalnom ombudsmanu, između ostalog na postupanje MID-a u Casemi
(izvor), Overduyn ga je optužila da je „iritantan“, „neprilagođen“ i „potpuno poremećen“
(izvor).
Prema izvoru iz obavještajnih krugova koji knjiga navodi, njegova pritužba izazvala je njenu ljubomoru: navodno se osjećala osujećenom u ambiciji da i sama postane uzbunjivačica
(e-knjiga, str. 95).
Svoje izjave dala je u istrazi koju je MID proveo o samom sebi. Da će služba istražiti samu sebe, dogovoreno je 26. januara 1999. u MID-u između zamjenika načelnika te službe i službenika ombudsmana zaduženog za pritužbe
(izvor). Izvještaj te samoistrage, sačinjen po nalogu tog istog zamjenika načelnika, ministar odbrane Frank de Grave je u svom odgovoru ombudsmanu usvojio kao službeni stav. Time je promijenio temu: na pritužbu protiv Ministarstva odbrane odgovorio je ocjenom karaktera njenog podnosioca.
To što ovaj esej ovdje govori o autoru nije zato što bi njegov slučaj imao veću težinu od slučaja porodica ubijenih. To je zato što je nizozemska država od toga napravila ličnu stvar i zato što je diskreditiranje glasnika već skoro trideset godina način da se poruka drži podalje: gdje su nestale fotografije iz Srebrenice?
Giltay je ministarske izjave o sebi prijavio kao klevetu glavnom javnom tužiocu u junu 1999. godine
(izvor).
Dvije sedmice kasnije, ministar je smijenio i načelnika Vojne obavještajne službe i njegovog zamjenika zbog „ozbiljne greške u procjeni“
(izvor,
izvor).
Njih dvojica nisu obavijestili svog ministra o istrazi koju je sama služba vodila o desničarsko-ekstremističkom ponašanju vojnika Dutchbata u Srebrenici. Taj zamjenik bio je upravo onaj po čijem je nalogu sačinjen izvještaj o Giltayu
(e-knjiga, str. 56).
Kada je Giltay u julu 1999., po savjetu advokata Gerarda Sponga (izvor), htio podnijeti i krivičnu prijavu policiji, inspektori su je odbili zaprimiti. Tek nakon što je načelnik policijskog distrikta u martu 2000. godine Giltayevu pritužbu na to u dvije tačke proglasio utemeljenom i zbog toga se izvinio
(izvor), prijava za uvredu i klevetu je u junu 2000. ipak zaprimljena u haškoj policiji.
U toj prijavi Giltay je zabilježio i šta je Overduyn rekla o fotografskom materijalu: „Sama od sebe izjavila je da je neuspjeh navodno neuspjelog razvijanja snimljenih fotografija izmišljotina i da je fotografije i sama vidjela“
(izvor).
Ako je to tačno, rolna filma je uništena tek nakon što su izrađeni otisci fotografija.
Tri mjeseca nakon prijave Giltay je pismom obaviješten da istraga „nije dala rezultat“ i da je „odložena“ u evidenciju, dakle stavljena ad acta
(izvor).
O fotografijama u tom pismu nema ni riječi.
Giltay je potom zatražio pomoć Njenog Veličanstva kraljice Beatrix. Uslijedila je intervencija: šefica države je njegovo pismo proslijedila na postupanje ministru unutrašnjih poslova
(izvor).
Nakon toga je gradonačelnik Haga Wim Deetman, upravitelj policije, Giltayu formalno priznao da je njegova policija postupila nepravilno prema njemu. Bilo mu je obećano da će unaprijed dobiti na uvid nacrt odgovora na njegovu pritužbu zbog odbijene krivične prijave, a to se nije dogodilo
(izvor,
izvor).
S izjavama Overduyn o fotografijama, koliko se vidi iz dokumenata, nikada ništa nije učinjeno. Ministrova karakterizacija, naprotiv, i dalje je dostupna na internetu, u javnom izvještaju Nacionalnog ombudsmana iz 1999. godine
(izvor).
I to uprkos značajnim protudokazima: procjena Ministarstva odbrane iz 1998. godine koja je utvrdila jak karakter
(izvor),
profesionalne preporuke multinacionalnih kompanija, uključujući IBM i Deloitte
(izvor,
izvor,
izvor,
izvor),
i sudsko priznanje da nema razloga za sumnju u Giltayevu pažljivost
(ECLI:NL:GHDHA:2016:870, tačka 4.9).
Iako Ministarstvo odbrane tu karakterizaciju nikada nije povuklo, ministrica odbrane Ank Bijleveld je 2018. godine kategorički negirala da se ministarstvo ikada u tom smislu izjasnilo o Giltayu
(izvor). Činjenica da je ta kvalifikacija zaista izrečena nije, međutim, dokumentirana samo u tom izvještaju ombudsmana
(izvor). Već od augusta 1999. stoji crno na bijelo u Tužilaštvu
(izvor), a od 2002. i na sudu. Kada je Giltay Žalbenom sudu u Hagu podnio pritužbu zbog izostanka krivičnog gonjenja, sud je zabilježio da je Overduyn, „zaposlena u MID-u“, doista izjavila da je Giltay „potpuno poremećen“
(izvor).
Priča na karti
U osamnaest slajdova Edwin Giltay pripovijeda kako je rolna filma s fotografijama ratnih zločina kod Srebrenice 1995. godine nestala u nizozemskoj Vojnoj obavještajnoj službi i kako se država odnosila prema njemu, građaninu koji je o tome pisao. Tri karte vode od Evrope do haške vladine četvrti. Svaki slajd upućuje na dokazne kartice.
Srebrenica · 1995
Dana 11. jula 1995. pala je Srebrenica, enklava koju je nizozemski bataljon UN-a Dutchbat III imao zadatak štititi; ubijeno je više od 8.000 Bošnjaka. Dva dana kasnije poručnik Dutchbata Johannes Rutten fotografirao je tijela pogubljenih muškaraca. Njegova rolna filma trebala je pokazati ratne zločine.
Po povratku u Nizozemsku Rutten je rolnu filma predao Vojnoj obavještajnoj službi (MID). Zvanično, razvijanje nije uspjelo: „običan peh“, izjavio je major MID-a koji ju je preuzeo od njega. Prema bivšem komandantu kopnene vojske Couzyju, bila je to „priča u koju, naravno, niko nikad ne vjeruje“.
Godine 1998. Edwin Giltay radio je kao privremeni radnik u ovoj civilnoj kablovskoj kompaniji. U njegov odjel infiltrirala se vojna obavještajka Barbara Overduyn, koja mu je savjetovala da se prijavi za posao u MID-u. Govorila je, i kolegama, da je rolna „jednostavno u arhivu MID-a“ i da je otiske i sama vidjela.
Nakon Giltayeve pritužbe Nacionalnom ombudsmanu MID je proveo istragu o samom sebi. Major koji je 1995. preuzeo rolnu filma saslušao je Overduyn. Ona je tom prilikom za Giltaya rekla da je „potpuno poremećen“. Krajem 1999. ombudsman je to bez pogovora otisnuo u izvještaju 1999/507, koji je i dalje na internetu.
Ministar je ocjenu „potpuno poremećen“ već u martu 1999. usvojio kao svoj službeni stav. Zahtjev za ispravku odbio je 2000. godine: „Na Vaša daljnja pisma više se neće odgovarati.“ Ta ocjena nikada nije povučena; Ministarstvo odbrane je, međutim, 2018. godine negiralo da ju je ikada izreklo.
Kada je Giltayeva prijava protiv Overduyn za uvredu i klevetu bez rezultata stavljena ad acta, on je 2000. zatražio pomoć kraljice Beatrix. Ona je njegovo pismo proslijedila ministru unutrašnjih poslova. Gradonačelnik Haga Deetman potom je priznao da je njegova policija postupila nepravilno; Overduyn nikada nije krivično gonjena.
Nizozemska informativna emisija NOVA dala je da Ruttenovu praznu rolnu filma ispitaju fotografsko preduzeće javnih emitera i stručnjaci Agfe u Münchenu. I jedni i drugi zaključili su da je toliko temeljito uništena „da je to moglo biti učinjeno samo namjerno“. Ministarstvo odbrane i dalje insistira na grešci pri razvijanju.
Nadzorna komisija CTIVD napisala je 2009. godine da Giltayevu pritužbu ne može istražiti. Ipak se Ministarstvo odbrane 2017. pozvalo na istragu CTIVD-a kada je odbilo povući ocjenu o njemu. Međutim, prema direktoru MIVD-a, kako se MID danas zove, „ne postoji izvještaj CTIVD-a“.
Rutten je ovdje 2011. godine, u postupku protiv Radovana Karadžića, svjedočio da je svoju rolnu predao MID-u i da mu je rečeno da fotografije nisu uspjele. Advokati koji zastupaju više od dvjesto pripadnika Dutchbata III navode da su u arhivu MIVD-a otisci najmanje osam rolni. Tužilaštvo je 2017. izjavilo da o tome nema saznanja.
Godine 2014. Giltay je rukopis svoje knjige General zataškavanja prije objavljivanja dostavio ministrima odbrane i unutrašnjih poslova. Nijedno od njih nije se pozvalo na državnu tajnu. Ministar Plasterk napisao je 2015. godine: „Neću se na to dalje suštinski osvrtati.“
Na zahtjev Overduyn, Okružni sud u Hagu izrekao je 2015. godine potpunu zabranu knjige i govora. Žalbeni sud ukinuo ju je 2016. godine: nije vidio razlog za sumnju u Giltayevu pažljivost, a pitanje je li rolnu „MID namjerno prikrio“ pripadalo je „raspravi od javnog značaja“.
Godine 2017. Stalni odbor za odbranu jednoglasno je od ministra zatražio reakciju na Giltayevo pismo. Odgovor je glasio da „nije jasno“ šta autor podrazumijeva pod „psihijatrizacijom“. Četiri mjeseca ranije Ministarstvo odbrane odbilo je povući proglašenje ludim, ocjenu „potpuno poremećen“.
Majke Srebrenice navele su knjigu u svom sudskom sporu protiv nizozemske države kao indiciju da rolna nikada nije propala i da se fotografije od tada prikrivaju. Vrhovni sud je u tom predmetu 2019. godine, na drugim osnovama, presudio da je država djelimično odgovorna za smrt oko 350 muškaraca.
Ministrica odbrane Bijleveld je 2018. odbacila knjigu General zataškavanja kao djelo u kojem se „činjenice i fikcija zaista isprepliću“. Ministar pravde je tome 2021. u suštini protivrječio. Na pitanje spada li knjiga u lažne vijesti ili teorije zavjere, odgovorio je da te oznake „ni u kom slučaju nisu zasnovane“ na sadržaju.
Nacionalni ombudsman čuvao je Giltayev dosje kao „tajni dosje u sefu“. Godine 2023. blokirao je Giltayev zahtjev za informacijama. Okružni sud je to ocijenio kao „očigledno nezakonito“ i kasnije, u drugom predmetu, odredio penal. Tim novcem Giltay je finansirao besplatno englesko izdanje.
Godine 2024. besplatno englesko izdanje, The Cover-up General, predstavljeno je u Muzeju zabranjenih knjiga u Tallinnu. Muzej ga je uvrstio u svoju zbirku uz „zabranjeno“ nizozemsko izdanje, a knjigu naziva „u našoj kolekciji vrlo rijetkim primjerom autora koji je uspješno osporio zabranu knjige“.
Knjiga se od 2016. godine ponovo može slobodno čitati, ali ocjena Ministarstva odbrane o Giltayu nikada nije povučena. Kako bi postigao objavljivanje dodatnih dokumenata, on trenutno vodi postupak pred Okružnim sudom u Hagu. Ruttenove fotografije nikada nisu puštene u javnost.
Dok je slučaj klevete ostao unutrašnje pitanje, zataškavanje oko fotografskog materijala doprlo je do međunarodnog pravosuđa. Pred Haškim tribunalom je filmska rolna spomenuta u postupku protiv Radovana Karadžića, vođe bosanskih Srba koji je, između ostalog, za genocid u Srebrenici osuđen na doživotni zatvor. Godine 2011. tamo je svjedočio Johannes Rutten, poručnik Dutchbata III koji je 13. jula 1995. kod Potočara fotografirao tijela pogubljenih Bošnjaka. Tom prilikom je zabilježeno da je po povratku svoju filmsku rolnu predao MID-u. Potom mu je saopćeno da fotografije nisu uspjele pri razvijanju
(izvor).
Rolnu je preuzeo kontraobavještajni major De Ruyter (izvor). Izvještaj NIOD-a, istraga o padu Srebrenice koju je naložila vlada, o njemu bilježi da je bataljonu još tokom obuke govorio da stanovništvo enklave čini „sam ološ“
(izvor). Isti major je u februaru 1999. vodio saslušanje Overduyn iz kojeg je proizašao ministarski stav da je Giltay „potpuno poremećen“
(izvor). Dana 6. decembra 2002. svjedočio je pod zakletvom pred parlamentarnom istražnom komisijom za Srebrenicu o sudbini iste te rolne
(izvor). Dehumanizacija muslimanskog stanovništva, nestali dokazi i proglašavanje Giltaya ludim tako ne dijele samo isto ministarstvo, nego i istog službenika.
Ruttenova rolna nije usamljen slučaj. Krajem 2016. advokati Klaas Arjen Krikke i Michael Ruperti najavili su da će u ime više od dvjesto pripadnika Dutchbata III sudskim putem tražiti uvid u snimke: otiske najmanje osam filmskih rolni. Ti se otisci, prema njihovim navodima, nalaze u arhivu Vojne obavještajne i sigurnosne službe (MIVD), kako se MID danas zove
(izvor).
Nikada se nije saznalo je li taj zahtjev podnesen.
Prema poglavlju VII Povelje UN-a, sve države, uključujući i Nizozemsku, bile su dužne u potpunosti sarađivati s Tribunalom, sve do dostavljanja dokaznog materijala
(izvor).
Kada je Giltay upitao Haški tribunal o rolnama
(izvor), Tužilaštvo je 3. oktobra 2017. odgovorilo da nema saznanja o „osam filmskih rolni“
(izvor).
Snimci Dutchbata jesu imali ulogu u suđenjima za genocid, ali o rolnama u arhivu MIVD-a Tužilaštvo nije znalo ništa.
Koliko je težak nizozemski neuspjeh u Srebrenici, politički je odavno utvrđeno: 2002. godine cijela vlada podnijela je ostavku nakon izvještaja NIOD-a
(izvor).
Filmske rolne pripadaju istom dosjeu. De Ruyter je na saslušanju pred istražnom komisijom ostao pri tome da je Ruttenova rolna propala pri razvijanju: prema njegovim riječima, radilo se o nizu „situacija u kojima je udario Murphyjev zakon“, ukratko „običan peh“ (izvor).
NIOD je već bio zaključio da je rolna propala zbog „ljudske greške“ i da sumnja u namjeru ne može opstati „zbog nedostatka konkretnih dokaza“ (izvor).
Prema istom izvještaju, na rolni su se nalazili i „snimci razdvajanja muškaraca i žena i uloge pripadnika Dutchbata u tome“ (izvor). NIOD je smatrao malo vjerovatnim da su te fotografije bile motiv da se rolna uništi. Onaj ko ju je iz tog razloga uništio morao je, naime, prvo vidjeti fotografije, obrazložio je institut (izvor). Giltayevu prijavu iz 2000., u kojoj je zabilježio da prema riječima Overduyn razvijanje nije propalo i da je fotografije navodno i sama vidjela (izvor), izvještaj ne spominje.
Službena verzija bila je sporna još prije izvještaja NIOD-a, čak i unutar same vojske. Tako je general Hans Couzy, 1995. godine komandant kopnene vojske kojoj je pripadao Dutchbat, 1998. kao bivši komandant iznio svoju verziju: MID je sam želio razviti rolnu. Zamisao je, prema njegovim riječima, bila da je ondje „sto posto sigurno“. To što je rolna upropaštena upravo ondje nazvao je „pričom u koju, naravno, niko nikad ne vjeruje“
(izvor). Pukovnik Charlef Brantz, u julu 1995. vršilac dužnosti komandanta sektora UN-a u čijem je sastavu bio Dutchbat, već je u augustu 1995., prema vlastitim riječima, u nizozemskoj informativnoj emisiji NOVA izrazio sumnju u objašnjenje vlastite kopnene vojske. Organizacija koja samu sebe shvata ozbiljno ne može, po njegovom mišljenju, sebi dozvoliti da „s tim materijalom postupa na tako nemaran način“
(izvor).
I Hans Laroes, bivši glavni urednik vijesti NOS-a (nizozemski javni servis), pisao je 2014. u svom pogovoru uz Generala zataškavanja o priči da je rolna propala pri razvijanju: „Niko od onih s kojima sam razgovarao nije u to vjerovao. Nije bilo novinara bez sumnji u ovu [službenu] verziju i cinizma prema njoj“
(nizozemska e-knjiga, str. 215).
Potpuna zabrana iz 2015. pogodila je i njegov pogovor. Tako je tada čak i njegova skepsa, koju su mnogi dijelili, bila ušutkana.
Više od zabranjene knjige
Međunarodna pažnja posvećena Generalu zataškavanja ne odražava samo znatiželju za zabranjenim naslovom, već i zabrinutost zbog onoga što knjiga otkriva: dokaze o institucionalnim praksama zataškavanja u razdoblju nakon genocida u Srebrenici. U julu 2015. Majke Srebrenice su je navele kao ilustraciju upravo onog obrasca zataškavanja koji je u njoj opisan. U njihovom žalbenom podnesku protiv nizozemske države
knjiga se spominje u dijelu o uništavanju foto- i videomaterijala
(izvor).
To nije bilo slučajno: njihovi advokati pratili su knjigu od samog početka (izvor). Simon van der Sluijs je u novembru 2014. prisustvovao promociji prvog izdanja. Već u februaru 2015. on i njegov kolega Marco Gerritsen stali su svojom preporukom iza knjige: „Edwin Giltay opisuje kako je država žrtvovala njegova prava da bi zataškavanje oko filmske rolne iz Srebrenice ostalo pod poklopcem. Iznova se hrani sumnja da je država odgovorna za uklanjanje ozloglašene filmske rolne“
(izvor).
Još prije nego što se General zataškavanja pojavio, knjiga je dobila podršku iz izvora izvan svake sumnje: bivši ministar Jan Pronk, koji je preuzeo političku odgovornost za neuspjeh nizozemske misije UN-a u Srebrenici, nazvao ju je „minuciozno opisanom i dobro dokumentiranom“
(izvor).
Država nije opovrgla sadržaj knjige u postupku Majki. Iz vojnoobavještajnih krugova ipak je stiglo osporavanje. Prema vlastitom iskazu, Overduyn se obratila Ministarstvu odbrane, koje je, kako se pokazalo, bilo upoznato s djelom, ali je odlučilo sa svoje strane ne poduzimati nikakve mjere
(izvor).
Potom je Overduyn, koja je svoju ulogu u knjizi nazivala izmišljenom, zahtijevala potpunu zabranu knjige i govora, koju je sud izrekao u decembru 2015. godine. Zabranjeni su bili ne samo distribucija, objavljivanje i ponovno izdanje, nego i daljnje promoviranje knjige „na predavanjima, prezentacijama knjiga i drugim javnim istupima“. Za kršenje je bio predviđen penal do 100.000€
(ECLI:NL:RBDHA:2015:15050, odluka 5.1). Zabrana je time zahvatila čak i Giltayevu slobodu da govori o vlastitom životu.
Giltay se branio uz advokata za medijsko pravo Juriana van Groenendaala (izvor), nakon čega je Žalbeni sud 2016. godine ukinuo zabranu. Godine 2019. Vrhovni sud je u predmetu Majki nizozemsku odgovornost utvrdio na deset posto štete koju su pretrpjele porodice oko 350 muškaraca koji su 13. jula 1995. udaljeni s baze Dutchbata
(ECLI:NL:HR:2019:1223, tačka 4.7.9).
Porodicama žrtava ostao je tek djelić onoga što su potraživale; Žalbeni sud je dvije godine ranije odgovornost bio utvrdio na trideset posto
(ECLI:NL:GHDHA:2017:1761, tačke 68 i 69.1).
Već u istom žalbenom podnesku njihovi advokati napisali su da „u najmanju ruku izgleda da je država namjerno, posredstvom vojne obavještajne i sigurnosne službe, uništila ili prikriva predmetne fotografije s ozloglašene filmske rolne“
(izvor).
U prilog tvrdnji da Ruttenova filmska rolna nikada nije propala, pozvali su se na četiri stranice iz Generala zataškavanja
(izvor).
Utjecaj knjige seže daleko izvan sudnice. Cenzura je imala upravo suprotan učinak: pokušaj da se knjiga zabrani pronio je priču širom svijeta (izvor, izvor). Giltay je u drugo izdanje dodao osam poglavlja o borbi protiv cenzure (izvor), a u treće još dva. U međuvremenu se o knjizi pojavilo više od četiri stotine publikacija i spominjanja, od novina i radio-televizijskih kuća do referentnih djela i foruma, i od Brazila do Indonezije (izvor).
Ta pažnja nije počast, nego pitanje koje se uvijek iznova postavlja i koje Ministarstvo odbrane ostavlja bez odgovora: šta je Vojna obavještajna služba imala kriti?
Vremenska linija na kojoj se mogu prikazati najvažnije medijske objave:
Izbor medija od 133stavke dostupan je i s napomenama kao PDF na engleskom.
Tri afere
Na jednom jedinom civilnom radnom mjestu u Delftu stekli su se tragovi triju afera poslijeratne nizozemske historije: Srebrenice, afere IRT (nizozemski policijski skandal iz 1990-ih) i tajnog honey-trap programa. To nisu bili paralelni dosjei. Tamo su se ukrstili.
Knjiga se, dakle, „samo djelimično“ bavi prikrivanjem ozloglašene filmske rolne
(e-knjiga, str. 10) i detaljno opisuje šta se na tom radnom mjestu odvijalo
(e-knjiga, str. 19–53, 72–79).
Prvi trag je srebrenički i o njemu je već bilo riječi: infiltracija Overduyn u mali odjel kompanije Casema 1998. godine
(izvor,
izvor,
izvor).
Drugi počinje od žene koja je tu također radila i koja se našla u situaciji opasnoj po život. Zbog toga je pobjegla iz svog provincijskog grada, kako je Giltay saznao 1998. godine. Osim toga, kako je 1999. godine doznao iz sasvim drugog izvora, Ministarstvo pravde ju je uključilo u program zaštite svjedoka. Da svoju bivšu kolegicu ne bi doveo u opasnost, Giltay joj je u svojoj knjizi dao izmišljeno ime i dvadeset sedam godina šutio o tom programu. U knjizi je, doduše, napisao da je izostavio „niz otkrića“, radi svoje sigurnosti „i sigurnosti drugih“
(e-knjiga, str. 98).
Tako je ostalo neizrečeno ono što je moglo razjasniti aferu. Nakon svih tih godina ovaj esej ipak spominje taj program, i ništa više od toga: njeno ime i daljnje pojedinosti zadržava za sebe.
Bez svoje krivice ta je žena bila uvučena u korupcijski skandal vezan za aferu IRT, u kojoj su se policija i tužilaštvo infiltrirali u organizirani narko-kriminal. Dok ju je Ministarstvo pravde kao zaštićenu svjedokinju podržalo u izgradnji novog života, Ministarstvo odbrane je nakon toga njeno radno mjesto u Delftu pretvorilo u tajnu osmatračnicu za obavještajnu operaciju. Drugim riječima, lijeva ruka države je kompromitirala ono što je desna ruka trebala štititi.
To što se ova obavještajna operacija odvijala neposredno pored „zaštićene“ građanke, izvor iz obavještajnih krugova je 1999. godine pred Giltayem odbacio kao puku slučajnost. Isti izvor mu je ipak dao do znanja da je prisustvo svjedokinje pobudilo interes MID-a za ovaj odjel
(e-knjiga, str. 73).
To prije upućuje na prethodno znanje nego na slučajnost. Služba bi onda unaprijed znala ko ondje radi. Kako god bilo, i ugrožena svjedokinja našla se pod prismotrom. Nameće se pitanje nije li operacija na tom odjelu služila i ovoj svrsi: pratiti ovu ženu, s obzirom na njenu ulogu svjedokinje u predmetu državne korupcije.
Treći trag vodi do nizozemske Službe unutrašnje sigurnosti (BVD). Knjiga, u čiju je pažljivost Žalbeni sud u Hagu odbacio sumnje
(ECLI:NL:GHDHA:2016:870, tačka 4.9),
opisuje i poseban honey-trap program BVD-a: zamku u kojoj služba organizira zavođenje stranih diplomata da bi na njih potom mogla vršiti pritisak. Program je morao ostati skriven od parlamenta. Giltaya su 1992. godine sondirali o učešću u njemu
(e-knjiga, str. 46–47, 81–86).
Godine 1998. Overduyn mu je na poslu savjetovala da konkurira u MID-u, kako je kasnije sama izjavila
(izvor).
Time je MID, prema knjizi, učinio ono što je BVD učinio 1992. godine: obratio mu se radi obavještajnog rada
(sinopsis). Tako i ovaj trag završava na radnom mjestu u Delftu.
Godine 2015. ministar unutrašnjih poslova Ronald Plasterk, nadležan za nasljednika BVD-a, izjavio je da se upoznao s rukopisom. Dodao je: „Neću se na to dalje suštinski osvrtati“
(izvor).
Na zahtjev autora, međutim, naložio je službenu istragu CTIVD-a, nadzorne komisije za obavještajne službe. Četrdeset šest dana kasnije povukao je taj nalog
(izvor,
izvor).
Sticaj triju afera može pomoći da se objasni zašto je država tako uporno šutjela: priznanje nalaza o Vojnoj obavještajnoj službi dalo bi vjerodostojnost otkriću o Službi unutrašnje sigurnosti, i obratno. Osim toga, kada bi država priznala da je zanemarila svoju dužnost brige u zaštiti svjedoka, to bi moglo dovesti u pitanje cjelokupni program. Rezultat je vlada koja govori sa tri glasa: odbacivanje (Odbrana), šutnja (Unutrašnji poslovi) i u suštini odričan odgovor na pitanje spada li knjiga u lažne vijesti (Pravda).
Nikada suštinskog odgovora
Ovaj obrazac izostanka bilo kakvog suštinskog odgovora, na bilo kojem nivou, nije nova pojava. Iako je knjiga opstala pred Žalbenim sudom i naišla na međunarodni odjek, ministarstva koja se u njoj spominju nikada nisu suštinski odgovorila na otkrića. Počelo je već prije objavljivanja. Dana 30. oktobra 2000. ministar odbrane Frank de Grave je odbio zahtjev za rehabilitaciju završnom rečenicom: „Na Vaša daljnja pisma više se neće odgovarati“
(izvor).
Dana 20. novembra 2010. autor je poslao povjerljivo pismo
(izvor)
predsjednicima zastupničkih klubova Jobu Cohenu, Stefu Bloku i Geertu Wildersu, koji su u to vrijeme bili i članovi Odbora za obavještajne i sigurnosne službe
(izvor). Uz pismo je bio priložen detaljan svjedočki izvještaj o ovoj aferi, rana verzija rukopisa knjige General zataškavanja. Šta se s pismom dogodilo nakon prijema, Giltay nikada nije saznao. Šest sedmica kasnije, u noći sa 31. decembra 2010. na 1. januar 2011., izbio je požar u Giltayevoj ostavi u Hagu, koja se nalazi u zaključanom hodniku za ostave pored i ispod šest stanova. Policija je požar evidentirala kao podmetnut
(izvor).
U plamenu je izgubljen njegov papirni dosje; digitalne kopije su, međutim, sačuvane na više lokacija. Veza sa sadržajem njegovog svjedočenja malo je vjerovatna, ali se ne može isključiti: počinilac nikada nije pronađen.
Više od tri godine kasnije, u martu 2014., ministri odbrane i unutrašnjih poslova primili su, prije objavljivanja, kompletan rukopis knjige General zataškavanja, zajedno s formalnim obavještenjem i rokom za reakciju. Oba ministarstva potpisala su potvrdu o prijemu
(izvor,
izvor).
Štaviše, da je rukopis prije objavljivanja poslan obama ministrima uz zahtjev za odgovor, od 2016. godine stoji kao neosporena činjenica u presudi
(ECLI:NL:GHDHA:2016:870, tačka 2.5). Ministri su odlučili šutjeti. Nije bilo suštinskog odgovora pri objavljivanju, niti kada je zabrana 2016. godine ukinuta uz sudsku pohvalu.
U junu 2017. godine Ministarstvo odbrane je odbilo zahtjev za povlačenje ministarskog proglašenja ludim iz 1999. godine, pozivajući se na izvještaj ombudsmana iz iste godine i istragu CTIVD-a. Naime, obje su instance navodno proglasile Giltayeve pritužbe protiv MIVD-a neutemeljenim
(izvor).
Oba stuba ovog stava, međutim, već godinama su bila opovrgnuta.
Izvještaj ombudsmana prenosio je odgovor ministra i oslanjao se, između ostalog, na verziju Overduyn
(izvor). Ta je verzija bila potkopana u sudskom postupku koji je ona sama pokrenula. Žalbeni sud u Hagu presudio je da njena uloga u knjizi nije „čista izmišljotina“ i odbacio sumnje u pažljivost autora
(ECLI:NL:GHDHA:2016:870, tačke 4.9 i 4.10).
Ona u žalbenom postupku nije osporila da su njene tvrdnje o njemu bile obesnažene dokazima
(izvor).
Štaviše, ombudsman je i sam već u roku od dva mjeseca od objavljivanja izvještaja pisao Giltayu: „Ne stoji da Nacionalni ombudsman verziju dotične bivše uposlenice MID-a smatra apsolutnom istinom, a Vašu verziju samim tim neistinitom“
(izvor).
Drugi stub, istraga CTIVD-a o Giltayevoj pritužbi protiv MIVD-a, nije postojao, a to je dokumentirano još od 2009. godine. Predsjednik je u januaru 2009. pisao Giltayu da komisija ne može istražiti njegovu pritužbu, jer ministar od nje nije zatražio mišljenje
(izvor).
Sljedeći predsjednik CTIVD-a u oktobru te godine, uzimajući u obzir i Giltayevu prepisku s Ministarstvom odbrane, nije vidio povoda naknadno odgovoriti na njegova pitanja
(izvor).
Ta pritužba datirala je od 1. septembra 2007., kada je Giltay u preporučenom pismu ministru odbrane Eimertu van Middelkoopu, između ostalog, postavio pitanje: „Jeste li već vidjeli fotografije [teškog neuspjeha u Srebrenici]?“
(e-knjiga, str. 127).
Na to se ministar nije osvrnuo
(izvor).
Da CTIVD nikada nije istraživao tu pritužbu, na kraju je potvrdio general Onno Eichelsheim, tadašnji direktor MIVD-a i sadašnji načelnik Generalštaba. Pisao je Giltayu u oktobru 2017. godine: „CTIVD nije razmatrao nijednu Vašu pritužbu protiv MIVD-a. Stoga ne postoji ni izvještaj CTIVD-a“
(izvor).
I 2017. godine Stalni odbor za odbranu jednoglasno je odlučio od ministra zatražiti reakciju. Toj odluci prethodio je potez predsjednice Doma Khadije Arib: ona je proslijedila Giltayevo pismo tom odboru
(izvor).
Službeno pismo Domu je nakon toga, međutim, u potpunosti zaobišlo vojnoobavještajnu aferu
(izvor).
Ministrica Ank Bijleveld je, upitana 2018. godine o slučaju, jednostavno izjavila: „O tome Ministarstvo odbrane nema daljnjeg mišljenja“
(izvor).
Nakon što je Vrhovni sud 2019. godine presudio da je Nizozemska djelimično odgovorna za smrt oko 350 žrtava Srebrenice
(ECLI:NL:HR:2019:1223),
u predmetu u kojem su se advokati Majki pozvali na knjigu, Giltay ponovo nije čuo ništa od Ministarstva odbrane. Godine 2020. on je još jednom formalno pozvao to ministarstvo da suštinski odgovori, ovaj put imajući u vidu prijevod
(izvor).
Bijleveld je odgovorila da za to „nema potrebe“, bez pravnog obrazloženja
(izvor).
Država šuti ne samo o knjizi nego i o postupanju prema autoru. Knjiga tvrdi da su protiv Giltaya poduzete mjere ometanja
(sinopsis): intervencije kojima obavještajna služba obeshrabruje nečije aktivnosti ili ih guši u začetku. Nizozemski priručnik za istražnu praksu opisuje kada služba može pribjeći ometanju: protiv „antidemokratskih, po državu opasnih ili drugih aktivnosti“ usmjerenih protiv interesa koje zakon štiti. Kao primjer takve mjere navodi „širenje dezinformacija“
(izvor).
Ovaj esej ne ide dalje od konstatacije da ono što je Giltay doživljavao od 1998. godine nosi obilježja takvih mjera. Overduyn je jednom uposleniku Caseme rekla da je Giltayeva prošlost loša i naredila mu da prestane viđati Giltaya
(izvor).
Giltay je tada bio u ljubavnoj vezi s njim
(e-knjiga, str. 50); time je pogođen i Giltayev privatni život.
Ministarska kvalifikacija iz 1999. godine odnosila se na njegov profesionalni život. Od tada je ostala na snazi, a proizašla je iz saslušanja Barbare Overduyn, koje je vodio De Ruyter, kontraobavještajni major koji je preuzeo i rolnu.
Nijedan od tri osnova iz priručnika nikada nije iznesen protiv Giltaya. Pojam „opasan po državu“ spomenuo je on sam, u istom pismu u kojem je pitao za lažne vijesti, teorije zavjere i antivladinu propagandu. Ministar pravde je taj pojam 2021. godine pismeno isključio
(izvor).
Ni „antidemokratskim“ se ne može nazvati građanin koji se obraćao ombudsmanu, javnom tužiocu, policiji, gradonačelniku, ministru, šefici države, sudu i parlamentu. Preostaje još samo rezidualna kategorija: druge aktivnosti usmjerene protiv interesa koje zakon štiti. Rukopis je 2014. godine, prije objavljivanja, bio kod ministara odbrane i unutrašnjih poslova. Mogli su slobodno navesti da su u pitanju državne tajne, vojni sigurnosni interesi ili tekuće operacije. To nisu učinili, ni 2014. godine ni poslije, kao ni kasnije ministar pravde:
Reakcije države na knjigu, 2014–2021: za svaki trenutak ministarstvo, ministar, je li suštinski reagirao na knjigu i je li se pozvao na državnu tajnu
Ukratko, sedam trenutaka, tri ministarstva, jedan obrazac: nigdje pozivanja na državnu tajnu. Ova šutnja nije zakonska tajnost. To je izbor. Kada je Ministarstvo odbrane u junu 2017. godine ipak obrazložilo svoje odbijanje da povuče proglašenje ludim, nije se pozvalo na državnu sigurnost, nego na opovrgnuti izvještaj ombudsmana i istragu CTIVD-a koja nije postojala
(izvor, izvor, izvor). Ni to obrazloženje nije se bavilo sadržajem knjige. A kada se ministar u oktobru 2017. godine, na zahtjev Stalnog odbora za odbranu, ukratko osvrnuo na knjigu, napisao je da nije jasno šta autor podrazumijeva pod „psihijatrizacijom“
(izvor). To je bilo četiri mjeseca nakon što je njegovo vlastito ministarstvo pismeno odbilo povući to proglašenje ludim
(izvor). Tezu o rolni odbacio je pozivajući se na izvještaj NIOD-a iz 2002. godine, a o obavještajnoj aferi je šutio, ponovo bez pozivanja na državnu sigurnost
(izvor).
Od tri osnova za mjere ometanja jedan je, dakle, isključilo Ministarstvo pravde, drugi je nespojiv s putem kojim je Giltay išao, a na treći se nikada nije pozvao nijedan ministar.
Godine 2022. Giltay je treće, revidirano izdanje lično ostavio za novu ministricu odbrane Kajsu Ollongren, uz propratno pismo u kojem je izrazio nadu da će ona ispraviti greške svojih prethodnika
(izvor). Od Ministarstva odbrane nije stigla nikakva reakcija. Šutnja se proteže čak i na rolnu filma. Iako su foto-stručnjaci Agfe u Münchenu zaključili da je rolna bila toliko temeljito uništena da je to moglo biti učinjeno samo namjerno
(izvor),
Ministarstvo odbrane i dalje insistira na verziji o grešci pri razvijanju
(izvor).
Šutnja je priča
Ova upornost stvara neviđenu asimetriju: naspram onoga što autor potkrepljuje dokumentima stoji vlast koja o tome ne polaže račune. Taj jaz ostaje nepremošćen. U demokratiji s mehanizmima kontrole koji funkcionišu, s pravom se od ministarstva očekuje odgovor na knjigu koja je izdržala sudsku provjeru. Ovdje se to ne događa. To što se šutnja nastavlja nije praznina u ovoj priči. To jeste priča.
Situacija podsjeća na šahovsku partiju u kojoj igrač, suočen s neizbježnim matom, jednostavno odbija povući još jedan potez. Šta se dešava kada igrač dokaze ne priznaje, ali ih ni ne opovrgava? Sprječava formalni poraz, ali da li to mijenja ishod? Ko sagleda ploču, može sam procijeniti poziciju. Šutnja ministarstava otkriva upravo mentalitet zataškavanja koji ova knjiga žigoše: institucionalnu nesposobnost suočavanja s neugodnim istinama o kontroverznim obavještajnim operacijama, od kojih je jedna povezana s najvećim neuspjehom u modernoj nizozemskoj historiji. A publika raste. Svaka nova publikacija, na bilo kojem jeziku, okuplja nove svjedoke oko ploče.
Zauvijek zabilježeno
Godine 2023. Giltay je ponovo ostvario pobjede nad državnom opstrukcijom. Nacionalni ombudsman je njegov dosje doslovno držao „u sefu“
(izvor).
Godine 2018., nakon sudske rehabilitacije, Giltay je Nacionalnom ombudsmanu podnio devet konkretnih prigovora, potkrijepljenih s devetnaest dokaza. Prethodno je u ured ombudsmana, dijelom na zahtjev njegovog vlastitog uposlenika, dostavio i primjerke svoje knjige s opsežnom dodatnom dokumentacijom
(izvor).
Ombudsman je, međutim, odbio suštinski razmotriti prigovore te je jednostrano okončao korespondenciju pismom od jedne stranice: daljnja pisma bila bi arhivirana bez odgovora
(izvor).
Kada je Giltay 2023. godine, pozivajući se na propise o slobodi pristupa informacijama, zatražio dokumente, ombudsman taj zahtjev nije uzeo u razmatranje. Okružni sud u Hagu osudio je ovu opstrukciju: utvrdio je da je institucija „očigledno nezakonito“ blokirala zahtjev za informacijama
(ECLI:NL:RBDHA:2023:17841). Ono što se nalazilo u tom sefu ipak je, nakon drugog zahtjeva, izašlo na vidjelo u februaru 2024. godine: trideset dokumenata iz Giltayevog vlastitog dosjea
(izvor).
Jedan od tih dokumenata je interna bilješka iz 2017. godine. U njoj je uposlenik ombudsmana napisao da bi najprije trebalo zatražiti mišljenje Ministarstva odbrane ako bi institucija Giltayu htjela omogućiti uvid u veći dio njegovog dosjea
(izvor).
Drugi dokument potvrđuje da ga je Ministarstvo odbrane 1998. godine pri procjeni opisalo kao čovjeka jake ličnosti
(izvor),
mjesec dana prije nego što mu je Overduyn savjetovala da se prijavi za posao u MID-u
(izvor,
e-knjiga, str. 31–36).
U decembru 2023. godine Okružni sud u Hagu je ombudsmanu, štaviše, odredio penal
(ECLI:NL:RBDHA:2023:20409).
Pri njegovoj isplati 2024. godine Nacionalni ombudsman je napravio računsku grešku
(izvor, izvor).
Tek nakon što je Giltay u junu 2026. najavio da će stvar iznijeti pred građanski sud, ombudsman je ispravio grešku
(izvor, izvor).
Sredstvima koja je dosudio sud, Giltay je finansirao prijevod i besplatnu svjetsku distribuciju engleskog izdanja
(e-knjiga),
čime je državna opstrukcija pretvorena u globalnu dostupnost. Godine 2024. ovo međunarodno izdanje predstavljeno je u Muzeju zabranjenih knjiga u Tallinnu u Estoniji, koji ga je uvrstio u svoju zbirku uz „zabranjeno“ nizozemsko izdanje (izvor). Priča je nastavila iskrsavati na neočekivanim mjestima. Tako je Grok, chatbot xAI‑ja, kompanije Elona Muska, 2025. na X-u pohvalio pobjedu nad cenzurom (x.com/grok/status/1985507338372202650). Prema riječima samog Groka, to je, koliko mu je poznato, bio prvi put da je xAI javno podržao neku određenu knjigu
(x.com/grok/status/1986563860116185346).
I u arhivima je ova afera sada nepovratno zabilježena. U junu 2026. nacionalna biblioteka KB odabrala je ovu web-stranicu za uvrštavanje u svoju web-zbirku, u skladu s UNESCO-ovim dokumentom Charter on the Preservation of the Digital Heritage
(izvor).
Od 12. jula 2026., dana nakon komemoracije u Srebrenici, stranica se arhivira, uključujući ovdje objavljene e-knjige i izvorne dokumente, i time se pohranjuje izvan dosega autora u Depou nizozemskih publikacija.
Također u julu 2026. oba su izdanja deponirana u otvoreni arhiv koji vodi evropski istraživački centar CERN u Ženevi, kako bi se trajno mogla pronaći i citirati
(ID-ovi
10.5281/zenodo.21116205
i
10.5281/zenodo.21115325).
General zataškavanja se sada nalazi u zbirkama koje čuvaju upravo onu historiju koju opisuje: od Palate mira u Hagu
(izvor)
i Instituta NIOD za studije rata, Holokausta i genocida u Amsterdamu
(izvor)
do Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu
(izvor)
i Memorijalnog centra Srebrenica u Potočarima
(izvor).
U septembru 2026. pridružila im se Wiener Holocaust Library u Londonu, koja je englesko izdanje katalogizirala pod odrednicama genocid, obavještajne službe i cenzura
(izvor).
U oktobru 2026. uslijedio je Leibniz-Institut für Ost- und Südosteuropaforschung u Regensburgu, njemački istraživački institut za istočnu i jugoistočnu Evropu
(izvor).
Giltayev slučaj uključen je u tekuće istraživanje prof. Andrewa Halesa s Univerziteta Mississippi o posljedicama cenzure knjiga
(izvor).
U vlastitoj zemlji se General zataškavanja nalazi na listi preporučenih naslova kampanje za slobodu izražavanja Week van het Verboden Boek
(izvor),
koja je održana od 19. do 27. septembra 2026. Svako novo mjesto pohrane i svako novo spominjanje dodaje po jednog svjedoka istom pitanju bez odgovora, dok pojašnjenje iz Ministarstva odbrane izostaje.
Predstavljanje besplatnog engleskog izdanja Izvor: Banned Books Museum, 2024.
Prva preporuka knjige koju je dao xAI, prema Groku Izvor: Grok (xAI) na X-u, 2025.
Pukotine u zidu
Upadljivo je da Generala zataškavanja drže na svojim policama i tri biblioteke Ministarstva odbrane: Kraljevska vojna akademija, Kraljevski nizozemski mornarički institut i Nizozemski institut za vojnu historiju
(izvor).
Ministarstvo odbrane omogućava vlastitim oficirima da čitaju ovu knjigu.
Čak su i vlastita procjena ovog ministarstva i njegova glavna svjedokinja Overduyn potkopale proglašenje ludim iz 1999. Još 1998. godine psihološko ispitivanje samog Ministarstva odbrane zaključilo je da Giltay ima jak karakter
(izvor).
To je suprotnost mentalnoj nestabilnosti. Overduyn je 1999. godine ustvrdila i da je Giltay u Casemi otpušten zbog „iritantnog i neprilagođenog ponašanja“
(izvor).
Sama Casema i agencija za zapošljavanje Randstad, njegov poslodavac, iste su godine pismeno izjavile da je ondje kao privremeni radnik uredno obavljao svoj posao
(izvor,
izvor).
U žalbenom postupku 2016. godine Overduyn nije osporila da je on time opovrgnuo njenu tvrdnju
(izvor).
Ipak, ministarstvo je na Giltayev zahtjev za rehabilitaciju iz 2017. nedvosmisleno odgovorilo: „Stoga smatram Vaš slučaj završenim“
(izvor).
Godinu dana kasnije ministrica odbrane Ank Bijleveld napisala mu je na Twitteru da je „potpuno u pravu“ u vezi s jednim vojnim terminom i zahvalila mu na njegovoj „budnoj reakciji“
(izvor).
Giltay je taj termin ispravio u odgovoru upućenom njoj i njenom belgijskom kolegi. Ministrica je, dakle, javno pohvalila budnost čovjeka o kojem njeno ministarstvo ostaje pri ocjeni „potpuno poremećen“.
Ovaj obrazac kontradikcije proteže se čak i na Nacionalnog ombudsmana. Zapisnici razgovora iz samoistrage MID-a doslovno su 1999. godine uključeni kao zvaničan stav ministra u javni izvještaj ombudsmana
(izvor).
Ali četvrt stoljeća kasnije, 2024. godine, viša pravna savjetnica same te institucije, Karin Vaalburg, pohvalila je Generala zataškavanja. Ta bivša potpukovnica
(izvor), koja je ombudsmana zastupala u povezanim sudskim postupcima s Giltayem, napisala je u svojoj službenoj korespondenciji: „Moje pohvale za vrlo opsežnu prateću dokumentaciju i detaljnost priče!“
(izvor).
Ova pisana pohvala je došla od iste institucije čiji izvještaj iz 1999. godine još uvijek stoji na internetu.
Prekinite šutnju za Srebrenicu
General zataškavanja je osporavan, olako odbacivan i prešućivan. Suštinski nije opovrgnut: Ministarstvo odbrane se 2017. godine pozvalo na izvještaj NIOD-a iz 2002. godine (izvor), dvanaest godina prije nego što se knjiga pojavila. To je djelo istraživačkog novinarstva koje se održalo pred Žalbenim sudom. O pravoj kontroverzi može se govoriti tek kada dvije strane razmjenjuju argumente. Ovdje je jedna strana iznijela stotine dokumenata, a druga je gotovo tri decenije ustrajavala u opstrukciji i šutnji. Je li to kontroverza ili dokumentirana istina naspram institucionalnog poricanja?
Izvan Ministarstva odbrane knjiga i njen autor ipak su naišli na sluh, dobili podršku ili im je dato za pravo, sve do stubova demokratskog pravnog poretka. Šest puta se to pokazalo:
Preživjeli:
Preživjeli iz Srebrenice naveli su knjigu kao dokaz u svom sudskom sporu protiv države, u dijelu o uništavanju foto- i videomaterijala
(izvor).
Pravosuđe:
Žalbeni sud je ukinuo zabranu objavljivanja i govora i odbacio sumnje u pažljivost autora
(ECLI:NL:GHDHA:2016:870).
Parlament:
Stalni odbor za odbranu jednoglasno je od ministrice zatražio reakciju na Giltayevo pismo
(izvor).
Ministarstvo:
Ministar pravde je napisao da njegova kritika izdavača drugog izdanja „ni u kom slučaju nije zasnovana“ na sadržaju knjige
(izvor).
Nadzor:
Viša pravna savjetnica Nacionalnog ombudsmana, čija je institucija dva puta izgubila od Giltaya na sudu, pohvalila je u službenom e-mailu „vrlo opsežnu prateću dokumentaciju“ knjige
(izvor).
Postupak:
Sud je presudio da je ovaj ombudsman „očigledno nezakonito“ blokirao Giltayev zahtjev za informacijama
(ECLI:NL:RBDHA:2023:17841), čime je potvrđen obrazac institucionalne opstrukcije opisan u knjizi.
Jednako tako nisu opovrgnute ni profesionalne preporuke ni vojna procjena autorovog karaktera, obje navedene ranije. Ništa od toga Overduyn, glavna svjedokinja Ministarstva odbrane, nije uspjela pobiti. Ona je, doduše, 2015. godine ishodila privremenu zabranu knjige, ali u žalbenom postupku nije osporila da su njene specifične tvrdnje o autoru bile obesnažene dokazima
(izvor).
Ipak, Ministarstvo odbrane nastavlja zastupati svoj opovrgnuti stav čak i nakon njene smrti 2024. godine
(izvor).
Ali ovo više nije pitanje vjerodostojnosti jednog uzbunjivača. Radi se o tome može li demokratska država nastaviti protivrječiti onome što govore njeni vlastiti sudovi, njen vlastiti ministar pravde, njene vlastite žrtve i dokumentirane historijske činjenice. Odbijanje Ministarstva odbrane da povuče svoj opovrgnuti stav nije samo lična stvar: ono ometa istragu o obavještajnom skandalu vezanom za genocid. Sve dok diskreditacija glasnika ostaje državna politika, sama poruka se nikada ne može razmotriti. Lična rehabilitacija nije krajnji cilj, već neophodan uvjet za historijsku odgovornost.
Više nema druge opcije
Dana 25. marta 2026. godine autor je razgovarao sa sutkinjom Solomy Balungi Bossa iz Međunarodnog krivičnog suda (ICC). Kao glavna gošća učestvovala je u javnoj debati u Amareu u Hagu
(izvor),
nadomak Ministarstva odbrane. U kontekstu Srebrenice i ove knjige pitao ju je šta misli o onima koji zataškavaju dokaze o ratnim zločinima. Njen odgovor bio je nedvosmislen: „Oni bi trebali biti izvedeni pred sud“
(izvor).
Na kocki je odgovornost za Srebrenicu. Ova knjiga je Majkama Srebrenice pružila dokaze za njihovu tvrdnju da se fotografije genocida prikrivaju
(izvor). Vrhovni sud je u presudi iz 2019. godine utvrdio da je nizozemska država djelimično odgovorna za smrt oko 350 muškaraca
(ECLI:NL:HR:2019:1223).
Da je knjiga „odigrala ulogu u postupku koji je doveo do presude“, Predstavnički dom nizozemskog parlamenta priznao je 14. oktobra 2026. putem svoje pravne službe
(izvor).
Ministarstvo odbrane u međuvremenu i dalje održava radio-tišinu. To ostavlja dojam da institucionalno samoodržanje ondje preteže nad historijskom istinom o jedinom genocidu u Evropi nakon Holokausta.
Za preživjele iz Srebrenice, danas, to znači više od trideset godina borbe od 11. jula 1995. kako bi dobili odgovore na koje imaju pravo. Za veterane Dutchbata to znači čekanje da se u javnost puste njihove fotografije koje su tada snimili, dijelom uz lični rizik, a koje su potom zaplijenjene
(e-knjiga, str. 142–143).
Za Ministarstvo odbrane to znači pat-poziciju u kojoj šutnja pravno, moralno pa i geopolitički postaje sve skuplja.
To važi i doslovno. Za pravnu odbranu u srebreničkim predmetima država je između 2003. i 2021. potrošila više od 2,6 miliona eura na svog advokata; podaci su postali javni nakon zahtjeva autora za pristup informacijama
(izvor, izvor).
Istina zahtijeva hrabrost, posebno kada zadire u nacionalnu traumu. Ta hrabrost zaslužuje priznanje kada istina dođe. Transparentnost je naposljetku jedini održivi izlaz: ne kao prijetnja dotičnim službenicima, već kao preduvjet da institucije povrate povjerenje javnosti.
Više nema druge opcije: prekinite šutnju o Srebrenici. Istina o genocidu ne zaslužuje ništa manje. Majke još uvijek čekaju.
Glasovi
Ovdje se nalazi 100 verificiranih citata iz presuda, službenih dokumenata, međunarodnih medija i svjedočenja preživjelih i stručnjaka. Među njima su i skeptične izjave nizozemskih ministara i drugih, ali nijedna od njih ne dokazuje da je sadržaj knjige činjenično netačan. Citati otkrivaju zašto je nizozemski sud 2015. godine zabranio cijelu knjigu i zašto je ta zabrana ukinuta. Oni također pozivaju na suočavanje s mračnim poglavljem historije: genocidom u Srebrenici (1995.). U njemu je ubijeno više od osam hiljada Bošnjaka uprkos mandatu nizozemskih trupa UN-a da zaštite njihovu enklavu, a dokazi o nizozemskom neuspjehu su prikriveni. Citati su podijeljeni u 17 sekcija, a ispod svakog stoji navod izvora. Provjerite ih sami.
Napomena: afera oko knjige General zataškavanja odnosi se na jedan aspekt srebreničkog dosjea: ozloglašenu filmsku rolnu. Ključni pojmovi: MID (Vojna obavještajna služba), MIVD (nasljednik MID-a) i CTIVD (nadzorna komisija za obavještajne službe). Citati iz izvora na drugim jezicima prevedeni su na bosanski, vjerno originalima.
Ili odaberite filter:
Lažna psihijatrizacija
Od „neslomljivog“ do „potpuno poremećenog“: kako Ministarstvo odbrane ušutkava uzbunjivače.
„Jaka ličnost“
drs. P. van der Pol, psiholog Ministarstva odbrane, odbija Edwina Giltaya tokom pregleda za posao zbog karaktera koji instruktori na obuci ne mogu slomiti (1998.), procjena koja je kasnije revidirana u zvaničnim dokumentima
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/karakter.pdf
„Potpuno poremećen“
Frank de Grave, ministar odbrane, o Edwinu Giltayu nakon što je ovaj prijavio zloupotrebe, u zvaničnom, nikad povučenom stavu koji je potpisao njegov generalni sekretar (1999.), u direktnoj suprotnosti s ranijom procjenom jakog karaktera
„Vaša daljnja pisma o istoj stvari bit će primljena na znanje.“
Reinier van Zutphen, Nacionalni ombudsman, odbija povući javni izvještaj ombudsmana iz 1999. godine u koji je De Graveovo proglašenje Giltaya ludim uključeno bez pogovora, iako je Giltay podnio brojne službene dokumente koji opovrgavaju optužbe
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/ombudsman.pdf
„Neopravdana psihijatrizacija onih koji prijavljuju zloupotrebe pojava je koja se ponavlja. To je politika, a ministar odbrane ne poduzima ništa protiv toga.“
Victor van Wulfen, borbeni pilot kojeg je i samog Ministarstvo odbrane lažno proglasilo ludim
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/persbericht.pdf
„Nisam otpustio svog najvišeg državnog službenika. Nisam smijenio vrh. To je strašna dilema. Ni naknadno ne znam jesam li postupio mudro.“
Frank de Grave, bivši ministar odbrane, razmišlja u svojoj autobiografiji (2018.) o svom generalnom sekretaru, koji je u njegovo ime potpisao proglašenje Giltaya ludim
„Ministarstvo odbrane se nikada u ovom smislu nije izjašnjavalo o gospodinu Giltayu.“
Ank Bijleveld, ministrica odbrane (2018.), negira da je Ministarstvo odbrane ikada Giltaya označilo kao „potpuno poremećenog“, dok ta karakterizacija do danas stoji objavljena kao stav ministra u izvještaju ombudsmana 1999/507
Ministarstvo odbrane poriče realnost: šta je činjenica, a šta fikcija?
„Edwin Giltay je navodno otpušten iz [kablovske i internetske kompanije] Caseme nakon tri dana zbog iritantnog i neprilagođenog ponašanja.“
Frank de Grave, ministar odbrane, usvaja u svom službenom stavu (1999.) još jednu tvrdnju koja je isključivo preuzeta iz saslušanja Barbare Overduyn, vojne obavještajke koja je kratko radila u Casemi
„Edwin Giltay je uredno obavljao svoje dužnosti kao privremeni radnik od 8. juna do 23. jula 1998. godine.“
Casema, službena potvrda (1999.), u direktnoj suprotnosti s nikada povučenim stavom ministra De Gravea, utvrđenim u izvještaju 1999/507 Nacionalnog ombudsmana
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/bijlage4.pdf
„Edwin Giltay je od 8. juna 1998. do 27. jula 1998. radio za nas kao telefonski prodavač, na potpuno zadovoljstvo klijenta.“
agencija za zapošljavanje Randstad, preporuka (1999.) o Giltayevom radu preko agencije: Randstad je bio poslodavac do datuma završetka ugovora, pa mu Casema zakonski nije mogla dati otkaz, što protivrječi stavu De Gravea
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/bijlage6.pdf
„[Tvrdila sam] da je Giltay navodno otpušten iz Caseme zbog neprilagođenog militantnog ponašanja. [To je] Giltay u međuvremenu pismeno opovrgnuo priloženim dokazima.“
Barbara Overduyn, ne osporava nakon 17 godina da je Giltay dokazima opovrgao njenu tvrdnju o otkazu (2016.)
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/memorie.pdf
„Vaše pismo ne sadrži nikakve nove elemente ili činjenice na osnovu kojih bi trebalo izvršiti ispravku ili Vam se izviniti.“
Jeanine Hennis-Plasschaert, ministrica odbrane (2017.), odbija ispraviti službeni stav i ostaje pri opovrgnutim tvrdnjama
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/buirma.pdf
„U knjizi se činjenice i fikcija zaista isprepliću.“
Ank Bijleveld, ministrica odbrane (2018.), nastavlja ignorirati činjenicu da Overduyn nije osporila opovrgavanje, odbija suštinski odgovoriti i javno optužuje Giltaya za poigravanje činjenicama
„Propala“ srebrenička rolna filma: izgubljena u mreži intriga i unutrašnjih sukoba.
„Imao sam priliku pročitati Giltayev rukopis i kosa mi se digla na glavi. ‚Ovo će ti se uzeti za zlo‘, komentirao sam, dodajući: ‚Čuvaj se odmazde!‘ Bojim se da se u to vrijeme na visokom nivou itekako lagalo.“
Vincent van der Kraan, urednik
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/vanderkraan.pdf
„U Generalu zataškavanja u središtu je sukob između dvije frakcije unutar nizozemskog Ministarstva odbrane. Jedna strana je htjela po svaku cijenu uništiti kompromitirajuću srebreničku rolnu filma koja pokazuje zločine, dok ju je druga htjela objaviti.“
„Knjiga General zataškavanja citira uposlenicu MID-a koja se 1998. požalila na kulturu zataškavanja i rekla da rolna filma nije propala i da se fotografije prikrivaju.“
Marco Gerritsen i Simon van der Sluijs, advokati Majki Srebrenice, u svom žalbenom podnesku protiv nizozemske države (2015.), o Barbari Overduyn
„Svaki put kad se zagube državni podaci, svi odmah viču: ‚Eto vidiš, baš kao ona rolna filma‘. Zašto vlast ne može jednostavno biti otvorena? Važno je da se i ova zagonetka riješi jednom zauvijek.“
Brenno de Winter, istraživački novinar, poziva na transparentnost nakon što je primio prvi primjerak
„Objaviti rolnu filma odmah, s porukom da se nije moglo zaustaviti, bilo bi bolje. Ovo je farsa.“
bivši viši glasnogovornik Ministarstva odbrane, u razgovoru kod Giltaya o knjizi i rolni filma u prisustvu novinara (2020.)
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/book.pdf (e-knjiga, str. 200)
„Mnogo je važniji [od rolne filma] izgubljeni faks sa 239 imena muslimanskih muškaraca.“
prof. Joris Voorhoeve, bivši ministar odbrane i profesor međunarodnih odnosa, u odgovoru na Giltayevu knjigu, o još jednom nestalom srebreničkom dokazu, što neuspjeh čini težim
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/vanrossem.pdf
Potpuna zabrana
Jedinstvena zabrana objavljivanja i govora: kako je jedna pravopisna greška pokrenula potpunu zabranu.
„‚U toj knjizi nema ni trunke istine‘, kaže advokat Ramon Thunnissen. ‚Moja klijentica Overduyn je zbog toga loše spavala, veoma neugodno.‘“
Leidsch Dagblad, izvještava da Overduyn tuži Giltaya u hitnom postupku i traži odštetu (2015.)
„Nalaže tuženom da se suzdrži od daljnje distribucije, objavljivanja i/ili ponovnih izdanja knjige [General zataškavanja] […] kao i da se suzdrži od daljnjeg promoviranja […] na predavanjima, prezentacijama knjiga i drugim javnim istupima.“
Okružni sud u Hagu (2015.), ušutkava Giltaya, pet mjeseci nakon što su Majke Srebrenice navele knjigu kao dokaz protiv nizozemske države
Barbara Overduyn, u faksu koji nepobitno dokazuje da je različito pisala svoje ime (1999.) – kasnije je tvrdila da je Giltay, koji je preuzeo MID-ov način pisanja, „pogrešno“ napisao njeno ime, što je bio jedan od razloga zbog kojih je sud odlučio u potpunosti zabraniti knjigu
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/fax.pdf
„Netherlands: Court bans book on Srebrenica genocide“
Mapping Media Freedom, platforma za praćenje koju vode organizacije Index on Censorship, Evropska federacija novinara i Reporteri bez granica, pod ovim naslovom registrira zabranu kao potvrđeno kršenje slobode štampe
„[…] bilo kakav dalji oblik saradnje s medijima holandski sud mu je izričito zabranio, kao i prodaju i promociju knjige, što je nezabilježeno u novijoj historiji zemlje tulipana.“
Dnevni avaz, o zabrani Giltayeve knjige (pod prijetnjom penala od 1.000€ dnevno, do 100.000€)
„Efekat zastrašivanja koji iz ovoga proizlazi jeste da se autori više ne usuđuju objavljivati iz straha da možda čak i jedan odlomak može dovesti do presude koja zabranjuje cijelu knjigu. Giltay je čak morao ugasiti cijelu svoju web-stranicu.“
Boekx Advocaten, u Giltayevoj žalbi protiv zabrane
Ukinuta zabrana: sud ne vidi razlog za sumnju u Giltayevu pažljivost.
„U ljeto 1998. godine, dok sam radio u Casemi, Barbara Overduin mi je naredila da prestanem viđati Edwina Giltaya. Prema riječima Overduin, njegova je prošlost bila toliko loša da mi se on o njoj ne bi usudio pričati.“
kolega iz Caseme i Giltayev prijatelj (1999.), svjedoči da je Overduyn sijala sumnju u Giltayevu prošlost, postupak koji nosi obilježja mjere ometanja
„Na Vaš zahtjev odobravam Vam časno razrješenje s važenjem od 1. januara 1998.“
Henk van Hoof, državni sekretar odbrane, 3. novembra 1998. razrješava dužnosti Barbaru Overduyn, koja se infiltrirala u Casemu u junu 1998., retroaktivno od 1. januara 1998., te, čini se, tim potezom pera pere ruke od operacije
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/ontslag.pdf
„Assistant department Intell MIVD, Department of Defence: maj 1995. – decembar 1998.“
Barbara Overduyn, na svom LinkedIn-profilu (memorijalni profil od njene smrti 2024. godine), gdje se otvoreno predstavljala kao uposlenica onoga što je u suštini bio špijunski odjel MID-a / MIVD-a
„Za razliku od sudije za privremene mjere, Žalbeni sud smatra da su te netačnosti također nedovoljne da dovedu u pitanje pažljivost s kojom je Giltay pristupio pisanju knjige. […] Odbija traženu zabranu.“
Žalbeni sud u Hagu, ukida i zabranu knjige i zabranu govora: jedinstvena presuda (2016.)
Politika intervenira: Stalni odbor za odbranu jednoglasno od ministra traži reakciju.
„Stvarnost se opet pokazuje bizarnijom od najveće teorije zavjere. Knjiga dokazuje da je zaista sve moguće, i u Nizozemskoj, uključujući prijetnje.“
Willem Middelkoop, autor međunarodnih bestselera i novinar, o mjerama ometanja opisanim u knjizi, kao što je psihološko zastrašivanje koje provode obavještajne službe
„Preporuka za čitanje! Knjiga o ubacivanju tajnih agenata i filmskoj rolni Dutchbata III najprije je sudski zabranjena, ali je sada oslobođena, tako da svako može čitati šta se dešava u Nizozemskoj.“
Udruženje Dutchbat III, veteranska organizacija nizozemskih vojnika koji su bili u Srebrenici
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/dutchbat.pdf
„Je li to Kafka? Volio bih da cijela priča o Srebrenici jednog dana izađe na vidjelo. Ako vlast tada bude otvorena i o ovoj priči, to bi bila lijepa usputna korist.“
Hans Laroes, bivši glavni urednik vijesti NOS-a (nizozemski javni servis), u svom pogovoru uz knjigu
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/boek.pdf (nizozemska e-knjiga, str. 216)
„Gospodin Giltay je napisao impresivnu knjigu o svojim iskustvima. Mnogi poslanici se slažu sa mnom da mu ministrica odbrane duguje pravi odgovor.“
Sadet Karabulut, članica parlamenta (2017.), prije jednoglasne odluke Stalnog odbora za odbranu da zatraži reakciju ministrice
🇳🇱 Izvor:vimeo.com/462739433?texttrack=bs
Zvanični stavovi
Od zatvaranja do eskalacije: kako država sama sebi protivrječi.
„Na Vaša daljnja pisma više se neće odgovarati.“
Frank de Grave, ministar odbrane (30. oktobra 2000.), odbija dalje reagirati na ovu aferu
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/staken.pdf
„Na zahtjev Njenog Veličanstva kraljice obavještavam Vas da je kraljica primila Vaše pismo od 14. oktobra i proslijedila ga ministru unutrašnjih poslova i odnosa unutar Kraljevine na postupanje.“
Kabinet kraljice (31. oktobra 2000.), prihvata Giltayevo obraćanje šefici države, dan nakon što ga je De Grave pokušao ušutkati
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/koningin.pdf
„Prva pritužba proglašena je neosnovanom nakon istrage Komisije za nadzor obavještajnih i sigurnosnih službi.“
Jeanine Hennis-Plasschaert, ministrica odbrane, odbija Giltayev zahtjev za rehabilitaciju (2017.), na osnovu navodne istrage CTIVD-a i izvještaja ombudsmana koji je Žalbeni sud u Hagu pobio 2016.
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/buirma.pdf
„Nadzorna komisija CTIVD nije razmatrala nijednu Vašu pritužbu protiv MIVD-a. Stoga ne postoji ni izvještaj CTIVD-a.“
general Onno Eichelsheim, direktor MIVD-a i sadašnji načelnik Generalštaba, negira postojanje istrage CTIVD-a iza koje se skriva njegova ministrica (2017.)
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/bijlage19.pdf
„Ovu knjigu karakterizira lako čitljiv stil. … NIOD je ocijenio teoriju o rolni filma kao malo vjerovatnu, a ono što autor podrazumijeva pod ‚psihijatrizacijom‘ nije jasno.“
dr. Klaas Dijkhoff, ministar odbrane, kritizira knjigu u pismu parlamentu (2017.), dok Žalbeni sud u Hagu, naprotiv, nije doveo u pitanje pažljivost autora
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/kamerbrief.pdf
„Klasifikacije [propaganda, lažne vijesti, teorije zavjere] ni u kom slučaju nisu zasnovane na sadržaju knjige. Pojam ‚opasan po državu‘ nije primjenjiv.“
dr. Ferdinand Grapperhaus, ministar pravde (2021.),
u dvije potvrde iz istog pisma, koje se u suštini svode na to da se kritika ne odnosi na Generala zataškavanja
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/justitie.pdf
Dokumentarni triler
Dok vlada ne govori jednim glasom, knjiga je čista napetost.
„Priziva atmosferu poznatog Našeg čovjeka u Havani Grahama Greenea. Ali smješteno u Delftu, u kancelarijama pružaoca internetskih usluga …“
dr. Christ Klep, vojni historičar i autor knjige Somalië, Rwanda, Srebrenica, upoređuje Giltayevu knjigu sa špijunskim klasikom
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/klep.pdf
„Čitam sa zadržanim dahom Generala zataškavanja Edwina Giltaya. Djeluje kao fikcija, tako bizarno uzbudljivo i zabrinjavajuće istovremeno.“
dr. Lenneke Sprik, predavačica međunarodne sigurnosti i stručnjakinja za mirovne operacije UN-a
„Rad preko agencije, nespretni šefovi, zakazale kontrole, a povrh svega još i obavještajne službe zemlje: to su sastojci ovog true crime trilera.“
Nieuwe Revu, nizozemski sedmičnik, u recenziji s četiri zvjezdice
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/revu.pdf
„Špijuni su tu da iskrive realnost, oni manipulišu istinom.“
pukovnik (u penziji) Charlef Brantz, bivši vršilac dužnosti komandanta sektora UN-a koji je nadzirao Dutchbat III, o tome kako je Barbara Overduyn ometala Giltaya
🇧🇦 Izvor:novi.ba/clanak/64484/sud-u-haagu-skinuo-zabranu-sa-cenzurisane-knjige-o-srebrenici (citat odobren e-poštom, 29. jula 2015.)
„Bivši uposlenik Caseme otkriva špijunske aktivnosti vojne obavještajne službe usmjerene na zataškavanje dokaza o ratnim zločinima na području bivše Jugoslavije.“
Kraljevska biblioteka, kataloški opis knjige General zataškavanja u nizozemskoj nacionalnoj biblioteci, koja knjigu klasificira kao publicistiku
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/bibliotheek.pdf
Pohvalne kritike
Od profesora do štampe: pohvale za precizan prikaz smrtno ozbiljne afere.
„Minuciozno opisano i dobro dokumentirano.“
prof. Jan Pronk, bivši ministar za razvojnu saradnju i diplomata UN-a, koji je preuzeo političku odgovornost za neuspjeh nizozemske misije UN-a u Srebrenici, te je već prije objavljivanja preporučio knjigu
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/pronk.pdf
„Nesporno je da General zataškavanja predstavlja važnu osnovu za dokumentiranje genocida u Bosni.“
prof. Mohamed Alsiadi, stručnjak za genocid i ljudska prava na Univerzitetu Rutgers, SAD, vidi vrijednost u nizozemskim otkrićima o Srebrenici (2025.)
🇺🇸 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/alsiadi.pdf
„Knjiga se čita kao uzbudljiv i vrlo detaljan roman s ključem u kojem se otkrivaju stvarna imena.“
Checkpoint, veteranski mjesečnik koji izlazi uz podršku Ministarstva odbrane, a koji recenzira knjigu i organizira akciju za čitaoce, dok ministarstvo odbija odgovoriti na optužbe
„Preporuka za svakoga ko želi zaviriti iza kulisa državne špijunaže u praksi i vidjeti opasnosti koje ona donosi svima uključenima.“
NBD Biblion, u recenziji za nizozemske biblioteke, nakon čega javne biblioteke širom zemlje nabavljaju knjigu
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/biblion2015.pdf
„Preda mnom se otvara novi svijet! Knjiga me natjerala da razmišljam: ko je zapravo moj general zataškavanja, ili bih trebala reći ‚generalni sekretar zataškavanja‘?“
Roelie Post, uzbunjivačica u Evropskoj komisiji, koja prepoznaje isti obrazac zataškavanja na nivou EU-a
🇳🇱 Izvor:x.com/roelie_post/status/1425033672630194191 (prošireni citat odobren telefonom, 8. decembra 2021.)
„Srebrenica još uvijek izaziva kontroverze. Nizozemska knjiga zabranjena prije 10 godina osvjetljava druge dimenzije slučaja. Šta ona kaže?“
Al Jazeera Documentary, s fotokaruselom o špijunskoj aferi, nestalim fotografijama i sudski ukinutoj zabrani knjige (2025.)
🇶🇦 Izvor:instagram.com/p/DIv9OX1O7k3/
Globalni utjecaj
Kako Giltayeva priča odjekuje širom svijeta, od Sarajeva do Haga.
„Ovim ti dajem cvijet Srebrenice.“
Munira Subašić, predsjednica Majki Srebrenice i istaknuta aktivistkinja za pravdu nakon genocida koji je i sama preživjela, uručuje autoru Edwinu Giltayu rozetu kao simbol sjećanja na genocid (2017.)
🇧🇦 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/subasic.pdf (lični susret sa Subašić u Palati pravde u Hagu, 27. juna 2017., uz prevođenje novinarke Naide Ribić)
„Želim pročitati Generala zataškavanja na engleskom.“
Ćamil Duraković, preživjeli genocida u Srebrenici i sadašnji potpredsjednik Republike Srpske, koji nakon komemoracije u Srebrenici 2017. traži prijevod, što dovodi do engleskog izdanja, besplatnog širom svijeta
🇧🇦 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/durakovic.pdf (lični susret s Durakovićem u Motelu Alić, 12. jula 2017.)
„Srdačna hvala. Rado bih vidjela bosanski prijevod.“
Mirsada Čolaković, ambasadorica Bosne i Hercegovine, koja lično tokom sastanka u svojoj ambasadi u Hagu (2018.) traži bosanski prijevod knjige za svoju zemlju
🇧🇦 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/ambassade.pdf
„Edwin Giltay […] našao se u središtu skandala u kojem je vojno-obavještajna služba nastojala prikriti postojanje fotografija, u čemu je djelimično i uspjela. Zbog otkrivanja ‚afere‘ knjiga je bila zabranjena, a sam Giltay našao se na udaru obavještajnih službi.“
„Giltay također odgovara na pitanje: ko je general koji drži poklopac na ovom zataškavanju? S obzirom na tekuće tužbe i istrage nakon drame u Srebrenici, ova knjiga je nesumnjivo aktuelna.“
Onafhankelijke Defensiebond, nizozemski vojni sindikat, podržava knjigu dok Ministarstvo odbrane šuti
„Čestitam ti i zahvaljujem što si napisao i objavio svoju važnu knjigu.“
Hasan Nuhanović, preživjeli genocida u Srebrenici koji je u njemu izgubio roditelje i brata te autor djela Pod zastavom UN-a, čestita Giltayu na izlasku knjige na engleskom jeziku (2025.)
🇧🇦 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/nuhanovic.pdf
Novi proboj
Od tajnog sefa do ponovljenog trijumfa: kako je ombudsman doveden u red.
„To je tajni dosje u sefu. Ako bismo dali više informacija, morali bismo, po mom sudu, pitati Ministarstvo odbrane za mišljenje.“
Nacionalni ombudsman, u internom memorandumu koji otkriva i tajni status Giltayevog dosjea i pravo Ministarstva odbrane na izjašnjavanje o objavljivanju
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/kluis.pdf
„Time je riječ o očiglednoj nezakonitosti osporene odluke. [Nacionalni ombudsman] morat će naknadno odlučiti o Woo-zahtjevu [nizozemski Zakon o otvorenosti vlasti].“
Okružni sud u Hagu, koji presuđuje u korist Giltaya u njegovoj pravnoj borbi protiv državne opstrukcije prilikom zahtjeva za pristup državnim dokumentima (2023.)
„Utvrđuje da je tužba zbog nedonošenja pravovremene odluke o zahtjevu osnovana“
Okružni sud u Hagu, koji izriče penal od 100€ dnevno u Giltayevoj drugoj uzastopnoj pobjedi nad Nacionalnim ombudsmanom (2023.), istom institucijom koja svoj diskreditirani izvještaj iz 1999. drži na internetu nepromijenjen
„Generala zataškavanja sam s velikim zadovoljstvom u cijelosti pročitala tokom svog božićnog odmora. Moje pohvale za vrlo opsežnu prateću dokumentaciju i detaljnost priče!“
Karin Vaalburg, viša pravna savjetnica Nacionalnog ombudsmana, u prepisci e-poštom (2024.) hvali dokumentaciju u knjizi, ali otkazuje zakazani sastanak
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/vaalburg.pdf
„General zataškavanja je u našoj kolekciji vrlo rijedak primjer autora koji je uspješno osporio zabranu knjige.“
Banned Books Museum, Tallinn, prilikom predstavljanja engleskog prijevoda kao besplatnog međunarodnog PDF-a (2024.), finansiranog penalima koje je platio Nacionalni ombudsman
🇪🇪 Izvor:vimeo.com/935927986#t=1m4s
Podudarna priznanja
Od veterana Dutchbata do globalnih medija: glasovi koji čine ministarsku šutnju neodrživom.
„Potpuno u pravu“
Ank Bijleveld, ministrica odbrane, na Twitteru daje Giltayu za pravo u vezi s jednim vojnim terminom (2018.), ali ne povlači ocjenu iz 1999.
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/twitter.pdf
„[Da] je knjiga imala društveni utjecaj, dovela do rasprave i odigrala ulogu u postupku koji je doveo do presude Vrhovnog suda“
Predstavnički dom nizozemskog parlamenta (2026.), priznaje putem pravne službe ulogu knjige u predmetu Majki, odbijajući Giltayev Woo-zahtjev
„Dokumenti koji su otkrili pravne troškove [više od 2,6 miliona eura u srebreničkim predmetima] objavljeni su nakon što je informacije zatražio novinar Edwin Giltay, koji je napisao knjigu o tome kako je nizozemska država pokušala prikriti informacije o svojoj ulozi u Srebrenici.“
Balkan Insight, balkanski novinski portal na engleskom
„O tome Ministarstvo odbrane nema daljnjeg mišljenja.“
Ank Bijleveld, ministrica odbrane (2018.), odgovarajući na pitanja medija o presudi Žalbenog suda u Hagu koja je ukinula zabranu knjige i nije dovela u sumnju pažljivost autora
sutkinja Međunarodnog krivičnog suda Solomy Balungi Bossa, kao glavna gošća na javnoj debati, u odgovoru na pitanje autora šta misli o onima koji zataškavaju dokaze o ratnim zločinima (2026.)
Zvjezdice i pohvale: kako recenzenti ocjenjuju razotkrivajuću priču.
★★★★★
„Gotovo je zagušljivo čitati kako se obavještajne službe udružuju da bi zagorčale život nedužnim građanima. Takvo zataškavanje mora se ugušiti.“
Boekje Pienter, vojni vodič za čitanje, u recenziji s pet zvjezdica
„Zataškavanja, cenzura i sjena genocida koji se možda mogao spriječiti […]. Svi sastojci za triler su tu, osim što autor, Edwin Giltay, nije morao ništa izmišljati.“
31 Mag, blog na italijanskom jeziku
🇮🇹 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/31mag.pdf
„Visoki zvaničnici pokušavaju oprati svoje ime, ali su pribijeni na stub srama vlastitom nespretnošću. Da nije smrtno ozbiljna stvar, čitalac bi to mogao smatrati majstorskom šalom. Čak bi i prosječni klub izviđača to vjerovatno bolje izveo.“
★★★★★
„Edwin Giltay opisuje koliko je loše stanje s našim obavještajnim službama, što prikrivaju Ministarstvo odbrane i Nacionalni ombudsman, s kompromitiranim ministrima u produžetku. To što im nisu dostavljeni tačni podaci ne oslobađa ih obaveze ozbiljnog utvrđivanja istine.“
„Pomislili biste da je loša šala, ali se zaista dogodilo. […] Trezvenim stilom i s okom za detalje, Edwin Giltay u Generalu zataškavanja opisuje nespretno djelovanje dva špijuna s manjkavim manirima, čemu je svjedočio.“
Haarlems Weekblad, nizozemski sedmičnik, čudi se stvarnom toku događaja
„Kao da Vojna obavještajna služba nije već sama sebi narušila ugled svim lažima i vrdanjem oko, naprimjer, filmske rolne. Umjesto da se konačno potpuno otvoreno kaže šta se tamo tada dešavalo, dižu buku oko jedne knjige.“
Novinari, poznavaoci, bivši političar i chatbot prepoznaju obrazac.
„Edwin Giltay je običan građanin, ali se ipak posredno našao upleten u skandal. To ga više nije puštalo pa je o tome napisao knjigu General zataškavanja.“
„Pa ipak, najviše kod tebe zadivljuje to što nisi odustao. To te čini hrabrim.“
Philip Dröge, autor bestselera i istraživački novinar, po prijemu drugog, revidiranog izdanja (2016.), o Giltayevoj upornosti, što je gorko s obzirom na zabranu govora o vlastitim životnim iskustvima
🇳🇱 Izvor:vimeo.com/465911601
„Bilo bi dobro da vanjska, nezavisna strana preispita SVE interne takozvane kućne istrage koje je provelo Ministarstvo odbrane; kod uzbunjivača poput @victorvanwulfen @fredspijkers @edwingiltay nije provedena valjana istraga #doofpot“
Jan Born, istraživački novinar, na Twitteru se zalaže za nezavisnu istragu
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/born.pdf
„Nizozemska je svojevrsna veleprodaja zataškavanja. Itekako prepoznajem ovu priču.“
Roger Vleugels, pravnik za slobodu informacija, na promociji drugog, revidiranog izdanja (2016.)
🇳🇱 Izvor:vimeo.com/460989560
„Ovo je važna knjiga o važnoj aferi, u kojoj tajna služba pokušava prikriti dokaze ratnih zločina na štetu slučajnog, ali iznenađujuće budnog građanina.“
Roel van Duijn, političar kojeg su i samog obavještajne službe decenijama pratile
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/vanduijn.pdf
„Impresivna pobjeda nad cenzurom – obaranje potpune zabrane knjige govori mnogo o tvojoj odlučnosti. Neuspjeh u Srebrenici zaslužuje ispitivanje koje ide dalje od uglađenih izvještaja.“
Grok, chatbot xAI-ja, na X-u hvali pobjedu nad cenzurom, što je, prema riječima samog Groka, prvi put da je xAI javno podržao neku knjigu (2025.)
🇺🇸 Izvor:x.com/grok/status/1985507338372202650
Establišment progovara
Od bankarskog vrha do Evropskog parlamenta: afera odjekuje sve do Brisela.
„Kupio sam i pročitao knjigu. Zaista skandalozno, taj državni aparat koji okreće glavu. Nedostojno naše zemlje. Impresioniran sam i tvojom temeljitom historiografijom.“
baron Rik van Slingelandt, bivši čelnik banke ABNAMRO (2024.)
🇳🇱 Izvor: lični e-mail autoru, 23. augusta 2024. (citat odobren)
„O propaloj filmskoj rolni iz Srebrenice i o klupku intriga i dimnih zavjesa oko nestanka ovog mogućeg dokaza ratnih zločina napisao je Edwin Giltay 2014. godine Generala zataškavanja.“
de Volkskrant, nizozemski dnevni list, povezuje knjigu s genocidom iz 1995. tokom rata u Bosni
„Kao klub zastupnika odlučili smo ne podržati Reiniera van Zutphena kao kandidata. […] Iskreno cijenim Vašu posvećenost ovom pitanju.“
Anders Vistisen, danski zastupnik u Evropskom parlamentu i chief whip kluba Patriots for Europe (2024.), o izboru Evropskog ombudsmana, nakon prijema knjige; Van Zutphen, jedan od šest kandidata, izgubio je
🇪🇺 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/vistisen.pdf
„Dijelim Vašu zabrinutost za transparentnost i integritet na funkciji Evropskog ombudsmana.“
Moritz Körner, njemački liberalni zastupnik u Evropskom parlamentu, nakon prijema Generala zataškavanja obećava da će Giltayeve primjere uzeti u obzir u postupku odabira i iznijeti ih u raspravi (2024.)
🇪🇺 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/korner.pdf
„Edwin Giltay opisuje kako je država žrtvovala njegova prava da bi zataškavanje oko filmske rolne iz Srebrenice ostalo pod poklopcem. Iznova se hrani sumnja da je država odgovorna za uklanjanje ozloglašene filmske rolne.“
Marco Gerritsen i Simon van der Sluijs, advokati Majki Srebrenice
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/gerritsen.pdf
„I dalje je zagonetka zašto je knjiga isprva bila zabranjena. Ali očito je General zataškavanja ocijenjen kao previše eksplozivan.“
Jurian van Groenendaal, advokat za medijsko pravo koji je uspješno oborio zabranu knjige
„Svakako, ali samo uz ozbiljan zalog. Ova knjiga je zabranjena i time je postala neprocjenjiva.“
Harry van Bommel, član parlamenta, sedmicu nakon potpune zabrane odgovara na Twitteru na pitanje može li se zabranjena knjiga posuditi iz biblioteke njegove stranke (21. decembra 2015.)
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/onderpand.pdf
„[Tokom žalbe protiv zabrane knjige] odmah postaje jasno da Edwin Giltay posjeduje više dokaza: 30 dokaza naspram jednog.“
Schrijven Magazine, stručni časopis za autore, prisustvuje ročištu
„General zataškavanja ipak smije ponovo u prodaju, odlučio je danas Žalbeni sud u Hagu. Knjiga govori o pogrešno razvijenoj filmskoj rolni na kojoj su se navodno nalazile slike stradalih bosanskih muslimana u Srebrenici.“
prof. dr. Maarten van Rossem, historičar, izvještava o ukidanju zabrane na dan presude (12. aprila 2016.)
🇳🇱 Izvor:dedoofpotgeneraal.nl/doc/vanrossem.pdf
„[…] zabraniti jednu temeljito istraženu i dokumentovanu knjigu je za nepovjerovati! Prije samog štampanja Giltay je poslao rukopis knjige holandskom ministru odbrane, koji se nije usprotivio publikaciji.“
Caspar ten Dam, analitičar konflikata i stručnjak za Srebrenicu
„General zataškavanja zabranjen je u Nizozemskoj sudskim nalogom. Giltay je negirao da je iznosio lažne informacije. Godine 2016. Žalbeni sud u Hagu ukinuo je zabranu.“
Koran Sindo, indonezijski dnevni list, u pregledu zabranjenih knjiga 21. vijeka
Jedini nizozemski autor koji je uspješno oborio potpunu zabranu knjige
(Binnenhof, sjedište nizozemskog parlamenta, 2019. Foto: John Melskens)
Edwin Giltay je po svim tačkama pobijedio u sudskom postupku do kojeg zapravo nikada nije ni smjelo doći. Koliko je poznato, on je jedini nizozemski autor koji je uspio oboriti potpunu zabranu knjige, u zemlji koja je ponosna upravo na svoju slobodu štampe. Presuda Žalbenog suda u Hagu iz 2016. godine ne samo da mu je vratila pravo na slobodu izražavanja, već nije vidjela ni razlog da se posumnja u pažljivost s kojom je kao autor pristupio svom radu
(ECLI:NL:GHDHA:2016:870).
Ova kombinacija, ukinuta zabrana uz ovu sudsku konstataciju, globalno je izuzetno rijetka. Za razliku od Pentagon Papers ili Spycatchera, kod kojih su zabrane ukinute na osnovu slobode izražavanja, nizozemske sudije su otišle korak dalje: odbacile su sumnje u pažljivost s kojom je General zataškavanja napisan. Muzej zabranjenih knjiga to naziva „u našoj kolekciji vrlo rijetkim primjerom autora koji je uspješno osporio zabranu knjige“.
Šta je to onda knjiga otkrila što je opravdavalo takvo gušenje? Novinari, veterani i članovi porodica stradalih su godinama doprinosili široj društvenoj raspravi o Srebrenici. S fokusom na pravdu za žrtve, Giltay je u Generalu zataškavanja (2014.) otkrio kako je operacija nizozemskih vojnih obavještajaca potpuno izmakla kontroli, pri čemu su civili špijunirani, a fotografski dokazi o Srebrenici prikrivani. U tamošnjem genocidu ubijeno je više od 8.000 Bošnjaka nakon što su nizozemske trupe UN-a zakazale u zaštiti njihove enklave.
Giltay je rođen 1970. godine u Hagu, u vojnoj porodici s mješovitim korijenima u Nizozemskoj i Nizozemskoj Istočnoj Indiji, gdje su članovi porodice stradali u japanskim koncentracionim logorima. Radio je, između ostalog, kao tehnički pisac za IBM.
Nakon što se pripadnica vojne obavještajne službe 1998. godine infiltrirala na njegovo radno mjesto, Giltay je podnio pritužbu Nacionalnom ombudsmanu. Ubačena obavještajka je potom tvrdila da se Giltay ponašao „iritantno“ i „neprilagođeno“ i da je „potpuno poremećen“ (izvor). S njom kao glavnom svjedokinjom ministar odbrane je to 1999. godine preuzeo kao svoj službeni stav, nakon čega je ombudsman to bez pogovora otisnuo u javnom izvještaju
(izvor).
Tako se Giltay protiv svoje volje sve dublje zaplitao u aferu.
Uprkos ovoj karakterizaciji, Giltay je nastavio svoju karijeru u Deloitteu. Pored toga, kao urednik je doprinosio desetinama knjiga, od softverskih priručnika do geopolitičke publicistike. Godine 2014. objavio je knjigu General zataškavanja nakon što je mjesecima ranije formalno obavijestio dvoje ministara. Oboje su odlučili šutjeti.
Majke Srebrenice su 7. jula 2015. citirale knjigu u svom sudskom sporu protiv nizozemske države
(izvor). Sedamnaest dana kasnije uslijedila je opomena iz obavještajnih krugova
(izvor), koja je u decembru dovela do potpune zabrane knjige i govora. Giltay je uzvratio pravnim putem, uz advokata za medijsko pravo Juriana van Groenendaala; advokati Majki savjetovali su ga u pozadini. Godine 2016. Žalbeni sud je ukinuo obje zabrane i odbacio sumnje u njegovu pažljivost
(ECLI:NL:GHDHA:2016:870). Ovo sudsko priznanje, gotovo bez presedana u uporedivim međunarodnim slučajevima cenzure, vratilo je Giltayu pravo da govori. Time je njegov integritet kao autora ostao netaknut.
Država nije opovrgla sadržaj knjige u sudskom sporu Majki. Godine 2019. Vrhovni sud je nizozemsku odgovornost za smrt oko 350 žrtava Srebrenice utvrdio na deset posto
(ECLI:NL:HR:2019:1223).
Knjiga je dosegla međunarodnu publiku zahvaljujući izvještavanju u desetinama zemalja.
Reakcija vlade na knjigu General zataškavanja otkriva upadljivu kontradikciju. Na pitanje spada li knjiga u lažne vijesti ili teorije zavjere, odgovor ministra pravde 2021. godine faktički je bio ne (izvor). Ministarstvo odbrane nikada se nije suštinski osvrnulo na obavještajnu aferu. Ni prije objavljivanja 2014. godine. Ni kada je zabrana ukinuta 2016. godine. Ni nakon presude Vrhovnog suda 2019. godine. Kada je Stalni odbor za odbranu Predstavničkog doma nizozemskog parlamenta 2017. godine jednoglasno zatražio odgovore (izvor), ministar je odgovorio u vezi s rolnom filma, ali je o obavještajnoj aferi šutio (izvor). Upitana 2018. godine, ministrica Ank Bijleveld se o presudi ograničila na riječi „O tome Ministarstvo odbrane nema daljnjeg mišljenja“
(izvor).
I 2026. godine ministarstvo i dalje odbija povući svoju kvalifikaciju „potpuno poremećen“ iz 1999. godine. Ipak, čak ni obavještajka, glavna svjedokinja Ministarstva odbrane, 2016. godine pred Žalbenim sudom nije osporila da je Giltay opovrgnuo njene tvrdnje o svom navodnom neprimjerenom ponašanju
(izvor).
Godine 2023. Giltay je dobio dva sudska spora protiv Nacionalnog ombudsmana zbog blokiranja zahtjeva za informacijama
(ECLI:NL:RBDHA:2023:17841 i
ECLI:NL:RBDHA:2023:20409).
Penale koje mu je ombudsman morao platiti iskoristio je za finansiranje engleskog prijevoda, na kojem su insistirali istaknuti Bosanci. Također ga je učinio besplatno dostupnim širom svijeta. Tako je višegodišnja opstrukcija dovela do neograničenog pristupa knjizi. Djelo nastavlja privlačiti pažnju, od izvještavanja
Al Jazeera Documentary (izvor, izvor, izvor)
do onoga što je sam Grok nazvao prvom preporukom knjige koju je dao xAI
(izvor).
Umjesto da dopusti da ga otpor vlasti ogorči, Giltay je potražio duhovno produbljenje. Nakon tri godine učenja, 2025. je dovršio halahički prelazak na judaizam, uz potvrdu međunarodnog rabinskog suda, koji mu je dodijelio ime Ilijahu (אליהו) (izvor). Tom je sudu, između ostalog, podnio esej o zapovijedi da se slijedi pravda (izvor).
Debata o Srebrenici i dalje je aktuelna. Povodom obilježavanja tridesete godišnjice genocida tri nizozemska historičara Ministarstva odbrane (Arthur ten Cate, Dion Landstra i Jaus Müller) tvrdila su da se oružane snage drže uske, distancirane interpretacije stvarnosti te da su pouke i danas relevantne
(izvor).
Ono što je država pokušala prešutjeti zapisano je u knjizi koja je u međuvremenu izdržala sudsku provjeru. Slučaj je postao međunarodno poznat kao presedan u jurisprudenciji o slobodi štampe. Preživjeli iz Srebrenice su naveli knjigu General zataškavanja kao dokaz u svom sudskom sporu u kojem je utvrđena odgovornost nizozemske države. Predstavnički dom nizozemskog parlamenta priznao je tu ulogu 14. oktobra 2026.
(izvor).
Državna opstrukcija ipak i dalje traje: Giltay trenutno vodi pet sudskih postupaka u Hagu, između ostalog zbog ustrajnog odbijanja da se dokumenti učine dostupnima (izvor).
Šutnja se nastavlja. Tako i rad. Majke Srebrenice još uvijek čekaju pravdu.
Za upite medija ili drugu korespondenciju možete kontaktirati autora putem.
Dijelite ove e-knjige slobodno — kao počast borbi protiv cenzure!
Dokazne kartice:Svaki dokaz na koji upućuju esej, sekcija Glasovi i biografija ima vlastitu karticu s citiranim odlomkom, isječkom dokumenta, porijeklom s datumom i linkom na cijeli dokument. Jedino upućivanja na samu knjigu otvaraju e-knjigu ili sinopsis. Tako se svaka tvrdnja može provjeriti, i na telefonu, gdje je skenirani PDF nečitljiv. Kliknite na vrstu i ispod će se pojaviti lista kartica.
1993
🇺🇳Rezolucija 827 Vijeća sigurnosti UN-a, 25. maja 1993.RezolucijaRezolucija 827 Vijeća sigurnosti UN-a od 25. maja 1993. osnovala je Haški tribunal i odredila da sve države moraju u potpunosti sarađivati s Tribunalom i postupati po nalozima pretresnog vijeća.
1994
🇺🇸Pismo preporuke kompanije IBM Nederland, 18. oktobra 1994.PreporukaInternational Operations Director kompanije IBM Nederland izjavljuje da je Edwin Giltay izvrsno i u okviru vremenskog plana priredio četrdesetak priručnika CPP/S za krajnje korisnike te ga opisuje kao izuzetno usmjerenog na klijente.
1998
🇳🇱General Hans Couzy o rolni filma, VPRO Radio 1, 10. jula 1998.Audio-snimakIsječak od trideset sekundi iz radijske emisije Argos, VPRO Radio 1, 10. jula 1998., u kojem general Hans Couzy iznosi svoju verziju onoga što se dogodilo s rolnom filma iz Srebrenice.
🇳🇱Interna istraga za načelnika štaba MID-a, 12. februara 1999.IzvještajIzvještaj od 12. februara 1999. o istrazi koju je MID proveo o samom sebi, s izjavom Overduyn da je Giltay, privremeni radnik u Casemi preko agencije Randstad, tamo navodno otpušten nakon tri dana.
🇳🇱Advokat Gerard Spong Giltayu, 28. maja 1999.PismoPismo advokata Gerarda Sponga E.F. Giltayu od 28. maja 1999. u kojem Spong izjavljuje da je spreman ispitati može li se protiv dotične službenice MID-a pokrenuti krivični postupak zbog klevete.
🇳🇱Službena potvrda Caseme za Giltaya, 8. juna 1999.Službena potvrdaSlužbena potvrda iz 1999. u kojoj Casema izjavljuje da je Edwin Giltay ondje od 8. juna do 23. jula 1998. radio kao privremeni radnik i da je svoje dužnosti uredno obavljao.
🇳🇱Giltay glavnom javnom tužiocu u Hagu, 28. juna 1999.PritužbaFormalna pritužba od 28. juna 1999. kojom se od glavnog javnog tužioca u Hagu traži da kao uvredu i klevetu istraži izjavu da je Giltay „potpuno poremećen“.
🇳🇱NOS Journaal, 13. jula 1999.VideoNOS Journaal od 13. jula 1999., koji počinje izjavom ministra odbrane Franka de Gravea o smjeni vođstva Vojne obavještajne službe.
🇳🇱Glavni javni tužilac u Hagu Giltayu, 26. augusta 1999.PismoPismo iz 1999. godine u kojem glavni javni tužilac u Hagu odustaje od krivičnog gonjenja i pritom crno na bijelo navodi koje je riječi bivša uposlenica MID-a upotrijebila za Giltaya.
🇳🇱Barbara Overduyn Nacionalnom ombudsmanu, potpisani faks, 16. septembra 1999.FaksBarbara Overduyn se na ovom faksu iz 1999. upućenom Nacionalnom ombudsmanu potpisala kao „Overduijn“, ali je kasnije, u postupku koji je doveo do zabrane, Giltayu prigovorila što je njeno ime u knjizi napisao kao „Overduin“.
🇳🇱Ministarstvo odbrane Nacionalnom ombudsmanu o Giltayu, 7. oktobra 1999.BilješkaBilješka o telefonskom razgovoru iz 1999., u kojoj Ministarstvo odbrane obavještava Nacionalnog ombudsmana da je Giltayu 1998. godine rečeno da zbog svoje prejake ličnosti nije ocijenjen podobnim za funkciju za koju se prijavio.
🇳🇱Nacionalni ombudsman Giltayu, 11. februara 2000.PismoManje od dva mjeseca nakon svog izvještaja Nacionalni ombudsman pisao je Giltayu da verziju bivše uposlenice MID-a (Barbare Overduyn, koju pismo ne imenuje) ne smatra apsolutnom istinom, niti time Giltayevu verziju neistinitom.
🇳🇱Procjena Deloittea o Giltayu, 6. aprila 2000.ProcjenaMenadžer kompanije Deloitte Consulting ocjenjuje Edwina Giltaya nakon dva mjeseca koja je ovaj proveo u projektnom uredu savjetodavnog angažmana sa sedamdeset konsultanata i bez oklijevanja ga preporučuje.
🇳🇱Krivična prijava haškoj policiji, 12. juna 2000.Krivična prijavaStranica 1 prijave za uvredu i klevetu koju je Giltay 12. juna 2000. podnio haškoj policiji, s onim što je uposlenica Vojne obavještajne službe rekla njemu i njegovim kolegama o fotografijama iz Srebrenice.
🇳🇱Policija Haaglanden Giltayu o rješavanju krivične prijave, 19. septembra 2000.PismoPismo od 19. septembra 2000. u kojem pomoćnik javnog tužioca, u ime javnog tužioca i na memorandumu Policije Haaglanden, obavještava Giltaya da istraga po njegovoj prijavi za uvredu i klevetu nije dala rezultat i da se odlaže u evidenciju („opgelegd“).
🇳🇱Ministarstvo odbrane Giltayu, 26. septembra 2000.PismoDana 26. septembra 2000. Ministarstvo odbrane odgovorilo je na zahtjev Edwina Giltaya za rehabilitaciju: uputilo ga je na izvještaj Nacionalnog ombudsmana, nije se suštinski osvrnulo na njegovu krivičnu prijavu i nije vidjelo povoda da zahtjev razmotri.
🇳🇱Ministarstvo odbrane Giltayu, 30. oktobra 2000.PismoDana 30. oktobra 2000. Ministarstvo odbrane u zahtjevu Edwina Giltaya za rehabilitaciju nije vidjelo povoda za podrobniju reakciju i zatražilo je od njega da prekine prepisku: na njegova daljnja pisma više se neće odgovarati.
🇳🇱Kabinet kraljice Giltayu, 31. oktobra 2000.PismoKabinet kraljice obavještava Giltaya da je kraljica primila njegovo pismo od 14. oktobra 2000. i proslijedila ga ministru unutrašnjih poslova i odnosa unutar Kraljevine na postupanje.
🇳🇱Ministarstvo unutrašnjih poslova Giltayu, 11. januara 2001.PismoPismo iz 2001. u kojem Ministarstvo unutrašnjih poslova odgovara Giltayu na njegovu pritužbu na hašku policiju. Kraljica Beatrix je njegovo pismo o tome proslijedila ministru na postupanje.
🇳🇱Trouw o tehničkom ispitivanju rolne filma, vjerovatno od 20. juna 2001.ČlanakTrouw, vjerovatno od 20. juna 2001., s viješću da su direktor fotografskog preduzeća za radio i televiziju i stručnjaci Agfe zaključili da je „propala“ rolna filma iz Srebrenice mogla biti uništena samo namjerno.
2002
🇳🇱Izvještaj NIOD-a o Srebrenici, 2002.IzvještajZvanična nizozemska istraga o padu Srebrenice bilježi da je major De Ruyter, prema riječima zastavnika W. Dijkeme, vojnike Dutchbata III tokom obuke poučavao da stanovništvo enklave čini „sam ološ“, te zaključuje da je rolna filma poručnika Ruttena propala zbog ljudske greške.
🇳🇱Žalbeni sud u Hagu, odluka o pritužbi po članu 12., 19. decembra 2002.Sudska odlukaU odluci iz 2002. Žalbeni sud u Hagu utvrđuje da je jedna uposlenica MID-a izjavila da dijeli mišljenje jednog kolege iz Caseme da je Edwin Giltay „potpuno poremećen“; sud odbija Giltayevu pritužbu na odbijanje da se protiv te uposlenice pokrene krivično gonjenje.
🇳🇱Ministarstvo odbrane Giltayu, 7. januara 2008.PismoOdgovor u ime ministra odbrane na Giltayevo pismo od 1. septembra 2007. sa zahtjevom za vraćanje ugleda: ministarstvo ne vidi nove činjenice i poziva se na svoja pisma iz 2000. godine.
2009
🇳🇱Priručnik Informatie en opsporing o mjerama ometanja, 2009.PriručnikStranica iz nizozemskog priručnika za istražnu praksu Informatie en opsporing (‚Informacije i istraga‘) na kojoj su opisane mjere ometanja poput napadnog praćenja, obraćanja metama i širenja dezinformacija.
🇳🇱CTIVD Giltayu, 12. januara 2009.PismoCTIVD u januaru 2009. obavještava Giltaya da u tom trenutku ne može podrobnije ispitati njegovu pritužbu protiv MIVD-a, jer ministar odbrane od komisije nije zatražio mišljenje o toj pritužbi.
🇳🇱CTIVD Giltayu, 27. oktobra 2009.PismoDrugo od dva pisma koja je CTIVD, nadzorno tijelo za obavještajne službe, 2009. uputio Giltayu. U njemu ga komisija obavještava da ne može naći povoda da udovolji njegovom zahtjevu.
2010
🇳🇱Giltay trojici članova CIVD-a, 20. novembra 2010.PismoPovjerljivo pismo od 20. novembra 2010. kojim je Giltay trojici članova parlamentarnog odbora za obavještajne službe predočio svoj svjedočki izvještaj o aferi.
🇺🇳Haški tribunal, svjedočenje Johannesa Ruttena u postupku protiv Karadžića, 28. novembra 2011.SvjedočenjeU postupku protiv Karadžića u Hagu bivši oficir Dutchbata Johannes Rutten potvrdio je sažetak svog iskaza nakon što ga je pročitalo Tužilaštvo: svoju filmsku rolnu predao je obavještajnoj službi nizozemske kopnene vojske, a kasnije mu je rečeno da fotografije nisu uspjele.
2014
🇳🇱Giltay ministrici odbrane, 10. marta 2014.PismoGiltay je 10. marta 2014. u Ministarstvu odbrane lično predao rukopis knjige General zataškavanja namijenjen ministrici, uz potpisanu potvrdu o prijemu i sa zahtjevom za reakciju, koja se još mogla uvrstiti u knjigu ako bi stigla u roku od dvije sedmice.
🇳🇱Giltay ministru unutrašnjih poslova, 18. marta 2014.PismoEdwin Giltay je prije objavljivanja predao rukopis knjige General zataškavanja ministru unutrašnjih poslova i zatražio reakciju, koja se još mogla uvrstiti u knjigu ako bi stigla u roku od dvije sedmice.
🇳🇱Jan Pronk Giltayu, 31. jula 2014.E-mailČetiri mjeseca prije nego što se General zataškavanja pojavio, bivši ministar Jan Pronk odobrio je e-mailom tekst svoje preporuke: „Minuciozno opisano i dobro dokumentirano“.
🇳🇱Christ Klep Giltayu o svom citatu, 17. augusta 2014.E-mailPrepiska e-poštom iz augusta 2014. u kojoj vojni historičar Christ Klep rukopis knjige De doofpotgeneraal poredi sa špijunskim klasikom Naš čovjek u Havani.
🇳🇱Landmacht, Om blaren hoef je niet uit te vallen, 9. septembra 2014.ČlanakČasopis Landmacht nizozemskog Ministarstva odbrane u reportaži o Četverodnevnom maršu u Nijmegenu 2014. godine navodi Karin Vaalburg kao potpukovnicu u Personeel Logistiek Commando (Komanda za personalnu logistiku).
🇳🇱Marco Gerritsen Giltayu, 24. novembra 2014.E-mailOdgovor Marca Gerritsena, advokata Majki Srebrenice, na poziv na promociju knjige. „Neuspjeh“ filmske rolne „za nas je uvijek bio nevjerodostojan“, piše on, i za promociju prijavljuje kolegu.
🇳🇱Leidsch Dagblad o promociji knjige, 27. novembra 2014.ČlanakIsječak iz Leidsch Dagblada od 27. novembra 2014., u kojem istraživački novinar Brenno de Winter, koji je primio prvi primjerak knjige De doofpotgeneraal, kaže da je važno da se zagonetka rolne filma riješi jednom zauvijek.
🇳🇱Kataloški zapis biblioteke NIOD-a, 2014.Kataloški zapisBibliotečki katalog Instituta NIOD za studije rata, Holokausta i genocida u Amsterdamu daje jedan rezultat za De doofpotgeneraal, štampano izdanje iz 2014.
🇳🇱Lenneke Sprik na Twitteru, 26. decembra 2014.TvitTvit od 26. decembra 2014. u kojem Lenneke Sprik kaže da sa zadržanim dahom čita Generala zataškavanja i da knjiga djeluje kao fikcija.
2015
🇳🇱Barbara Overduyn, LinkedIn-profil, 2015.ProfilVlastiti LinkedIn-profil Barbare Overduyn, u kojem je od maja 1995. do decembra 1998. navedena kao pomoćnica u obavještajnom odjeljenju MIVD-a u Ministarstvu odbrane.
🇳🇱Tužba Barbare Overduyn protiv Giltaya, 2015.TužbaU svojoj tužbi iz 2015. Barbara Overduyn navodi da je Ministarstvo odbrane već bilo upoznato s knjigom General zataškavanja, ali je odlučilo ne poduzimati nikakve mjere protiv knjige.
🇳🇱Ministarstvo unutrašnjih poslova Giltayu, 5. februara 2015.PismoU februaru 2015. Ministarstvo unutrašnjih poslova obavijestilo je Edwina Giltaya da se ministar upoznao s rukopisom knjige De doofpotgeneraal i da se na to neće suštinski osvrtati.
🇳🇱Bram van Ojik Giltayu, e-mail, 12. februara 2015.E-mailE-mail Brama van Ojika, predsjednika poslaničkog kluba GroenLinksa u Predstavničkom domu, Edwinu Giltayu od 12. februara 2015. o potrebi za snažnim vanjskim nadzorom obavještajnih i sigurnosnih službi.
🇳🇱Checkpoint, recenzija, april 2015.RecenzijaU aprilu 2015. veteranski mjesečnik Checkpoint recenzirao je knjigu De doofpotgeneraal, napisao da se čita kao uzbudljiv i vrlo detaljan roman s ključem i podijelio pet primjeraka u nagradnoj igri za svoje čitaoce.
🇳🇱Recenzija prvog izdanja u NBD Biblionu, 10. aprila 2015.RecenzijaRecenzija knjige De doofpotgeneraal u NBD Biblionu od 10. aprila 2015., u kojoj recenzentska služba nizozemskih biblioteka preporučuje knjigu. Recenzija je dio pohvalnog prijema koji je prethodio zabrani.
🇳🇱Roel van Duijn Giltayu, 8. maja 2015.E-mailE-mail od 8. maja 2015. u kojem je političar Roel van Duijn Edwinu Giltayu poslao rečenicu preporuke koju prenosi sekcija Glasovi.
🇳🇱Haarlems Weekblad, recenzija, 27. maja 2015.RecenzijaRecenzija knjige De doofpotgeneraal u Haarlems Weekbladu, 27. maja 2015., objavljena nakon što je Edwin Giltay gostovao u debatnom kafeu Pletterija u Haarlemu.
🇳🇱Majke Srebrenice, žalbeni podnesak, 7. jula 2015.PodnesakMajke Srebrenice u svojoj žalbi iz 2015. godine protiv nizozemske države pozivaju se na knjigu General zataškavanja u prilog tvrdnji da rolna filma nije propala i da se fotografije prikrivaju.
🇳🇱DAS u ime Barbare Overduyn izdavaču SpeakEasy, opomena, 24. jula 2015.PismoPismo od 24. jula 2015. u kojem osiguravač pravne zaštite DAS, u ime Barbare Overduyn, izdavaču knjige General zataškavanja stavlja na teret uvredu i klevetu te traži ispravku, obeštećenje, zabranu objavljivanja i povlačenje primjeraka.
🇳🇱Thrillerlezersblog o zahtjevu za zabranu, 6. augusta 2015.ObjavaNizozemski blog o trilerima izvještava o zahtjevu da se knjiga General zataškavanja povuče iz prodaje i smatra da se diže buka oko jedne knjige, dok još uvijek nije rasvijetljeno šta se dešavalo u vezi s filmskom rolnom.
🇳🇱Okružni sud u Hagu, presuda od 14. decembra 2015., neslužbeni prijevod na bosanskiSudska odlukaU decembru 2015. Okružni sud u Hagu u potpunosti je zabranio knjigu General zataškavanja (De doofpotgeneraal): distribuciju, ponovna izdanja, pa čak i promoviranje knjige na predavanjima, prezentacijama knjiga i drugim javnim istupima, pod prijetnjom penala do 100.000 €. Ovo je neslužbeni prijevod na bosanski.
🇬🇧Mapping Media Freedom, zapis, 24. decembra 2015.ZapisPlatforma za slobodu štampe Mapping Media Freedom registrirala je 24. decembra 2015. nizozemsku sudsku zabranu knjige De doofpotgeneraal kao potvrđeno kršenje.
🇳🇱Recenzija drugog, revidiranog izdanja u NBD Biblionu, 2016.RecenzijaRecenzija drugog, revidiranog izdanja knjige De doofpotgeneraal u NBD Biblionu, u kojoj recenzentska služba nizozemskih biblioteka navodi da je knjiga čak neko vrijeme bila zabranjena.
🇧🇦Caspar ten Dam u Dnevnom avazu, 4. januara 2016.ČlanakČlanak u Dnevnom avazu od 4. januara 2016. u kojem Caspar ten Dam kaže da će Giltay uložiti žalbu i da će zabranu knjige, ako bude potrebno, osporavati sve do Evropskog suda.
🇳🇱Odgovor Overduyn na žalbu Žalbenom sudu u Hagu, 2. februara 2016.PodnesakOdgovor na žalbu koji je 2. februara 2016. u žalbenom postupku podnesen u ime Barbare Overduyn i u kojem ostaje neosporeno da je Giltay njenu tvrdnju o otkazu pismeno opovrgnuo priloženim dokazima.
🇳🇱Objava na blogu s citatom Erica van de Beeka, 11. februara 2016.ObjavaObjava na nizozemskom blogu o zabrani knjige De doofpotgeneraal, s citatom novinara Erica van de Beeka, koji je bio na ročištu i kaže da bivša uposlenica MID-a nije pružila nikakve dokaze.
🇳🇱TPTV, isječak s ročišta u žalbenom postupku, 25. februara 2016.VideoIsječak od trinaest sekundi iz reportaže TPTV-a „Het verboden boek“ (‚Zabranjena knjiga‘), u kojem Giltayev advokat Jurian van Groenendaal pred Žalbenim sudom u Hagu ističe da se u demokratskom društvu zabrana cijele knjige gotovo nikad ne dešava.
🇳🇱Maarten van Rossem na Facebooku, 12. aprila 2016.ObjavaFacebook-objava časopisa Maarten! historičara Maartena van Rossema od 12. aprila 2016. s viješću da je Žalbeni sud u Hagu tog dana odlučio da se knjiga General zataškavanja ponovo smije prodavati. Stranica 2 prikazuje komentare ispod objave.
🇧🇦Novi.ba o ukidanju cenzure, 12. aprila 2016.ČlanakInformativni portal Novi.ba javio je navečer 12. aprila 2016. da je Žalbeni sud u Hagu ukinuo zabranu knjige General zataškavanja, a citirao je i pukovnika u penziji Charlefa Brantza.
🇳🇱Villamedia, Monitor slobode štampe, 12. aprila 2016.ZapisPersvrijheidsmonitor lista Villamedia, stalni pregled slobode štampe u Nizozemskoj, zabilježio je 12. aprila 2016. da je Žalbeni sud u Hagu poništio zabranu distribucije knjige General zataškavanja.
🇳🇱Žalbeni sud u Hagu, presuda od 12. aprila 2016., neslužbeni prijevod na bosanskiSudska odlukaNeslužbeni bosanski prijevod presude iz 2016. godine kojom je Žalbeni sud u Hagu poništio zabranu knjige General zataškavanja (De doofpotgeneraal) i ocijenio da barem dio knjige govori o pitanjima koja mogu biti predmet rasprave od javnog značaja.
🇳🇱Harry van Bommel, objava na blogu, 15. aprila 2016.ObjavaNekoliko dana nakon što je Žalbeni sud u Hagu poništio zabranu, član parlamenta Harry van Bommel pozdravio je presudu na svom blogu i svima preporučio Generala zataškavanja.
🇳🇱Vincent van der Kraan, komentar, 16. aprila 2016.Komentar na bloguUrednik koji je pročitao rukopis knjige General zataškavanja piše da mu se od toga digla kosa na glavi i da je Edwina Giltaya upozorio na odmazdu.
🇮🇹Intervju s Giltayem na blogu 31 Mag, 12. jula 2016.ČlanakDana 12. jula 2016. nizozemski blog 31 Mag na italijanskom jeziku objavio je intervju s Edwinom Giltayem o nestaloj rolni filma iz Srebrenice, o zabrani njegove knjige i o presudi kojom je Žalbeni sud u Hagu poništio tu zabranu.
🇳🇱De Volkskrant, rubrika o knjigama, 22. oktobra 2016.ČlanakU rubrici s kratkim vijestima o knjigama de Volkskrant povezuje knjigu General zataškavanja s „propalom“ filmskom rolnom iz Srebrenice i javlja da je zabrana u žalbenom postupku ukinuta.
🇳🇱Willem Middelkoop na Twitteru, 23. oktobra 2016.TvitObjava od 23. oktobra 2016. u kojoj autor i novinar Willem Middelkoop postavlja fotografiju stranice knjige i naziva stvarnost bizarnijom od najveće teorije zavjere.
🇳🇱Vijest ANP-a o osam filmskih rolni, 28. novembra 2016.ČlanakVijest ANP-a od 28. novembra 2016. godine: advokati više od dvije stotine veterana Dutchbata III žele sudskim putem dobiti uvid u otiske najmanje osam filmskih rolni u arhivu MIVD-a.
2017
🇳🇱Boekje Pienter, recenzija s pet zvjezdica, 2017.RecenzijaRecenzija knjige De doofpotgeneraal s pet zvjezdica, objavljena 2017. u nizozemskom vojnom vodiču za čitanje Boekje Pienter, u kojoj recenzent kaže da je knjigu gotovo zagušljivo čitati.
🇳🇱LeesKost, recenzija, 30. januara 2017.RecenzijaJob ter Steege za LeesKost recenzira drugo izdanje knjige De doofpotgeneraal i vidi kako su visoki zvaničnici vlastitom nespretnošću pribijeni na stub srama.
🇳🇱Nacionalni ombudsman Giltayu, 7. marta 2017.PismoPismo od 7. marta 2017. u kojem Nacionalni ombudsman Reinier van Zutphen nakon presude Žalbenog suda u Hagu odbija povući izvještaj 1999/507, ne osvrćući se na opovrgnutu tvrdnju o otkazu.
🇳🇱Nacionalni ombudsman o Giltayevom dosjeu, 18. maja 2017.BilješkaInterna bilješka iz 2017., u kojoj jedan uposlenik Nacionalnog ombudsmana navodi da je Giltayev dosje pritužbe tajni dosje u sefu, u vezi s uključenošću vojne obavještajne službe.
🇳🇱Ministarstvo odbrane Giltayu, 6. juna 2017.PismoU junu 2017. godine Ministarstvo odbrane odbilo je povući proglašenje ludim iz 1999., jer, prema navodima ministarstva, Giltayevo pismo nije sadržavalo nove činjenice, a njegov slučaj bio je završen.
🇳🇱Predsjednica Predstavničkog doma Khadija Arib Giltayu, 27. juna 2017.PismoU junu 2017. predsjednica Predstavničkog doma nizozemskog parlamenta odgovorila je Giltayu da se ne može suštinski izjasniti o njegovom slučaju, te je njegovo pismo proslijedila Stalnom odboru za odbranu.
🇳🇱Saopćenje za medije izdavača De Blauwe Tijger, 12. septembra 2017.Saopćenje za medijeIzdavačka kuća De Blauwe Tijger najavila je 12. septembra 2017. da će Stalni odbor za odbranu Predstavničkog doma razmatrati slučaj Edwina Giltaya. Saopćenje za medije sadrži i citat pilota F-16 Victora van Wulfena o psihijatrizaciji.
🇳🇱Stalni odbor za odbranu Giltayu, 18. septembra 2017.PismoU septembru 2017. Stalni odbor za odbranu Predstavničkog doma odlučio je od ministrice odbrane zatražiti reakciju na Giltayevo pismo o zataškavanju Srebrenice.
🇺🇳Giltay Tužilaštvu Haškog tribunala, 24. septembra 2017.E-mailGiltayev e-mail od 24. septembra 2017. u kojem pita tužioca Haškog tribunala je li ikada zahtijevao pristup filmskim rolnama koje se navodno nalaze u arhivima vojne obavještajne službe.
🇺🇳Tužilaštvo Haškog tribunala Giltayu, 3. oktobra 2017.E-mailTužilaštvo Haškog tribunala obavještava Edwina Giltaya da nema saznanja o osam filmskih rolni koje se navodno nalaze u arhivima nizozemske vojne obavještajne službe.
🇳🇱Frank de Grave i Jan Tromp, Grote jongen zijn, 13. februara 2018.AutobiografijaU svojim memoarima iz 2018., Grote jongen zijn, bivši ministar odbrane Frank de Grave osvrće se na svoju odluku da ne otpusti generalnog sekretara Dirka Bartha, koji je u njegovo ime potpisao proglašenje Giltaya ludim.
🇳🇱Giltay Nacionalnom ombudsmanu, 13. marta 2018.PismoPismo od 13. marta 2018. u kojem Edwin Giltay Nacionalnom ombudsmanu iznosi devet prigovora protiv njega samog i dvije nove pritužbe na Ministarstvo odbrane, a sve je potkrijepljeno dosjeom od 19 priloga.
🇽🇧Burco Online News, Banned Books, 22. marta 2018.ČlanakČlanak novina Burco Online News od 22. marta 2018., u kojem se navodi da zabranjene knjige moraju biti prikupljene i spaljene ili uništene i koji knjigu General zataškavanja uvrštava na listu zabranjenih knjiga iz cijelog svijeta.
🇳🇱Jan Born na Twitteru, 28. marta 2018.TvitIstraživački novinar Jan Born se na Twitteru zalaže za vanjsko, nezavisno preispitivanje svih internih istraga Ministarstva odbrane i piše da kod uzbunjivača poput Edwina Giltaya nije provedena valjana istraga.
🇳🇱Preporuka za čitanje Udruženja Dutchbat III, 28. marta 2018.Rezultati pretrageIspis u PDF s rezultatima pretrage na Googleu od 28. marta 2018., u kojima Facebook-stranica veteranskog Udruženja Dutchbat III preporučuje za čitanje zabranjenu i ponovo oslobođenu knjigu.
🇧🇦Naša Bosna o razgovoru s ambasadoricom Čolaković, 17. aprila 2018.ČlanakIzvještaj u Našoj Bosni o radnoj posjeti Ambasadi Bosne i Hercegovine u Hagu, gdje je ambasadorica Mirsada Čolaković izrazila želju da prvobitno zabranjena knjiga De doofpotgeneraal dobije bosanski prijevod.
🇧🇦Intervju za Al Jazeeru Balkans, 21. jula 2018.IntervjuAl Jazeera Balkans razgovara s Edwinom Giltayem o fotografijama iz Srebrenice koje je nizozemska vojna obavještajna služba pokušala prikriti i o kasnijoj zabrani njegove knjige.
🇳🇱Novini, Defensie flatert voort, 25. augusta 2018.ČlanakČlanak na portalu Novini od 25. augusta 2018. u kojem ministrica odbrane Ank Bijleveld kaže da se u knjizi činjenice i fikcija zaista isprepliću.
🇮🇩Koran Sindo o zabranjenim knjigama, 15. oktobra 2018.ČlanakIndonezijski dnevni list uvrštava Generala zataškavanja na listu knjiga zabranjenih u 21. vijeku, navodeći nizozemsku sudsku zabranu i njeno ukidanje 2016. godine.
🇷🇺Knjižni vagon na VKontakteu, 13. februara 2019.ObjavaRuska čitalačka zajednica na VKontakteu uvrštava knjigu General zataškavanja na listu knjiga zabranjenih u dvadeset prvom vijeku, navodeći nizozemsku sudsku zabranu i njeno ukidanje 2016.
🇳🇱De Andere Krant, stranica o knjigama, 6. maja 2020.ČlanakDe Andere Krant je u maju 2020. u svojoj rubrici o knjigama prikazao knjigu De doofpotgeneraal, uz napomenu da je Žalbeni sud srušio raniju zabranu.
🇳🇱Giltay Ministarstvu odbrane, 29. juna 2020.PismoU junu 2020. Giltay je u Ministarstvu odbrane lično predao četiri pisma, kojima je ponovo pozvao ministarstvo da suštinski odgovori na njegovu knjigu, ovaj put imajući u vidu njemačko izdanje.
🇳🇱Charlef Brantz, Srebrenica: De schuldigen, odlomak o filmskoj rolni, 10. jula 2020.KnjigaU svojoj knjizi iz 2020., Srebrenica: De schuldigen, pukovnik u penziji Charlef Brantz, u julu 1995. vršilac dužnosti komandanta sektora UN-a u čijem je sastavu bio Dutchbat, piše da je najkasnije u prvoj sedmici augusta 1995. u nizozemskoj informativnoj emisiji NOVA izrazio sumnje u objašnjenje kopnene vojske za gubitak Ruttenove filmske rolne.
🇳🇱Ministar pravde Giltayu, 12. januara 2021.PismoGiltay je pitao spada li njegova knjiga pod antivladinu propagandu, lažne vijesti ili teorije zavjere. Godine 2021. ministar pravde i sigurnosti odgovorio je da klasifikacije u Procjeni terorističke prijetnje za Nizozemsku 53 (Dreigingsbeeld Terrorisme Nederland 53) ni u kom slučaju nisu zasnovane na sadržaju knjige General zataškavanja.
🇳🇱Onafhankelijke Defensiebond, prikaz knjige, 10. maja 2021.RecenzijaVojni sindikat Onafhankelijke Defensiebond objavio je 10. maja 2021. prikaz knjige De doofpotgeneraal, koji počinje viješću da zabranjena knjiga ponovo smije izaći.
🇳🇱Ministarstvo odbrane, odluka po Wob-zahtjevu o rolni filma, 2. augusta 2021.PismoU augustu 2021. godine Ministarstvo odbrane navelo je u odluci po zahtjevu za pristup informacijama (Wob) da su fotografije iz Srebrenice izgubljene ljudskom greškom pri razvijanju te da nisu pronađeni dokumenti o nalogu za uništenje.
🇳🇱Roelie Post na Twitteru, 10. augusta 2021.TvitObjava od 10. augusta 2021. u kojoj Roelie Post, uzbunjivačica u Evropskoj komisiji, javlja autoru da čita njegovu knjigu i da se i pred njom otvara novi svijet.
🇳🇱Ustav, član 45. o jedinstvu vladine politike, tekst od 14. marta 2023.UstavČlan 45. Ustava Nizozemske, u tekstu objavljenom u Staatsbladu kraljevskim ukazom od 14. marta 2023. godine: ministri zajedno čine Vijeće ministara, koje raspravlja i odlučuje o općoj vladinoj politici i unapređuje jedinstvo te politike.
🇳🇱Okružni sud u Hagu, presuda od 18. jula 2023. (ECLI:NL:RBDHA:2023:17841)Sudska odlukaGodine 2023. Okružni sud u Hagu poništio je odluku kojom je Nacionalni ombudsman bez razmatranja odbacio Giltayev Woo-zahtjev za pristup državnim dokumentima, a sud je instituciji naložio da o njemu naknadno odluči.
🇸🇷Dagblad Suriname o cenzuri, 13. februara 2024.KomentarRedakcijski komentar lista Dagblad Suriname od 13. februara 2024. koji poništenu zabranu knjige General zataškavanja navodi kao primjer cenzure u demokratiji.
🇺🇸David Vogel na LinkedInu o zabrani govora, 21. februara 2024.ČlanakČlanak na LinkedInu u kojem američki preduzetnik David Vogel navodi zabranu govora izrečenu Giltayu kao primjer iz inostranstva u raspravi o zabrani govora izrečenoj Donaldu Trumpu.
🇳🇱Nacionalni ombudsman Giltayu, 28. februara 2024.E-mailNacionalni ombudsman obavještava Edwina Giltaya da je jedan uposlenik ponovo provjerio obračun, da broj dana ostaje devetnaest i da je Giltayu isplaćen ispravan penal.
🇳🇱Okružni sud u Rotterdamu, presuda od 6. marta 2024. (ECLI:NL:RBROT:2024:1770)Sudska odlukaU hitnom postupku koji je surinamski predsjednik Chan Santokhi 2024. godine pokrenuo protiv knjige o korupciji u vladinim krugovima, Okružni sud u Rotterdamu pozvao se na presudu iz 2016. u predmetu General zataškavanja i odbio njegove zahtjeve.
🇳🇱Lista ličnih podataka Barbare Overduyn, službeni način pisanja njenog imenaZapisIzvod iz Basisregistratie Personen (nizozemskog registra stanovništva) sa službenim načinom pisanja imena Barbare Overduyn. Knjiga je iz istrage MID-a preuzela oblik „Overduin“; Overduyn se sama 1999. potpisala kao „Overduijn“. Preminula je 19. novembra 2024.
🇪🇺Zastupnik u Evropskom parlamentu Moritz Körner Giltayu, 11. decembra 2024.E-mailOdgovor od 11. decembra 2024. u kojem njemački zastupnik u Evropskom parlamentu Moritz Körner piše Giltayu da dijeli njegovu zabrinutost za transparentnost i integritet na funkciji Evropskog ombudsmana te da će primjere o nizozemskom kandidatu uzeti u obzir u postupku odabira i iznijeti ih u raspravi.
🇺🇸Mohamed Alsiadi na Instagramu, 22. aprila 2025.ObjavaKomentar ispod objave Al Jazeera Documentary od 22. aprila 2025., u kojem prof. Mohamed Alsiadi s Univerziteta Rutgers knjigu naziva važnom osnovom za dokumentiranje genocida u Bosni.
🇧🇦Giltay Ćamilu Durakoviću, 27. maja 2025.E-mailGiltay samom Durakoviću predočava citat o Generalu zataškavanja, doslovno i uz okolnosti susreta, i pita ga ima li prigovor na to da se citat koristi.
🇧🇦Hasan Nuhanović Giltayu, 27. juna 2025.E-mailE-mail od 27. juna 2025. u kojem Hasan Nuhanović, preživjeli genocida u Srebrenici, daje Giltayu pismenu dozvolu da citira njegove čestitke na knjizi.
🇺🇸Andrew Hales Giltayu, 1. jula 2025.E-mailAndrew Hales s Univerziteta Mississippi zahvaljuje Edwinu Giltayu na njegovom učešću u istraživanju o cenzuri, koje je preraslo u širi istraživački projekat.
🇶🇦Foto-reportaža Al Jazeera Documentary na Facebooku, 11. jula 2025.ObjavaFoto-reportaža Al Jazeera Documentary od 11. jula 2025., koja je svojoj publici s arapskog govornog područja ispričala priču o nizozemskoj knjizi o Srebrenici, zabranjenoj deset godina ranije.
🇮🇱Neustrašivi Berdičevljanin: esej za bejt din, 12. augusta 2025.EsejEsej Edwina Giltaya o rebeu Leviju Jichaku iz Berdičeva, podnesen rabinskom sudu 2025. godine. U njemu Giltay navodi i svoju ulogu svjedoka nizozemske afere zataškavanja oko Srebrenice.
🇳🇱Lista preporučenih naslova kampanje Week van het Verboden Boek, 2026.Lista preporučenih naslovaLista preporučenih naslova kampanje Week van het Verboden Boek 2026, koja navodi De doofpotgeneraal, knjigu zabranjenu u Nizozemskoj 2015. i 2016. godine radi zaštite dobrog imena osobe iz knjige.
🇳🇱Kataloški zapis Biblioteke Palate mira, 23. marta 2026.Kataloški zapisBiblioteka Palate mira u Hagu posjeduje knjigu De doofpotgeneraal pod signaturom 500 G 13 u svom zatvorenom magacinu, katalogiziranu pod odrednicama ratni zločini, špijunaža i obavještajne službe.
🇺🇬Solomy Balungi Bossa na debati u Hagu, 25. marta 2026.FotografijaFotografija i najava javne debate u Amareu u Hagu 25. marta 2026., na kojoj je gošća bila sutkinja Solomy Balungi Bossa iz Međunarodnog krivičnog suda.
🇺🇬Giltay Međunarodnom krivičnom sudu, 26. i 31. marta 2026.E-mailEdwin Giltay dvaput je zamolio Međunarodni krivični sud da sutkinji Solomy Balungi Bossa proslijedi poruku u kojoj ju je pozvao da reagira na pasus o njenim riječima na javnoj debati u Hagu. Do 14. aprila 2026. odgovor nije stigao.
🇳🇱Kataloški zapis Kraljevske biblioteke, pristupljeno 17. maja 2026.Kataloški zapisKataloški zapis knjige De doofpotgeneraal u Kraljevskoj biblioteci, sa sažetkom u kojem stoji da bivši uposlenik Caseme otkriva špijunažu usmjerenu na zataškavanje dokaza o ratnim zločinima.
🇧🇦Giltay Muniri Subašić, 20. maja 2026.PismoPropratno pismo uz štampani primjerak engleskog izdanja; u njemu Giltay podsjeća predsjednicu Majki Srebrenice na svoj susret s njom u Palati pravde 27. juna 2017.
🇨🇭Zenodo-zapis za englesko izdanje, pohranjeno 1. jula 2026.Kataloški zapisZenodo-zapis koji pri CERN-u u Ženevi čuva besplatnu e-knjigu The Cover-up General na engleskom jeziku pod trajnom oznakom DOI (Digital Object Identifier) 10.5281/zenodo.21115325.
🇨🇭Zenodo-zapis za nizozemsko izdanje, pohranjeno 1. jula 2026.Kataloški zapisZenodo-zapis koji pri CERN-u u Ženevi čuva besplatnu nizozemsku e-knjigu De doofpotgeneraal, treće, revidirano izdanje, pod trajnom oznakom DOI (Digital Object Identifier) 10.5281/zenodo.21116205.
🇩🇪Zapis u Kasseler listi, 17. augusta 2026.ZapisZapis o knjizi De doofpotgeneraal u Kasseler listi, bazi podataka o cenzuriranim knjigama, s Nizozemskom kao zemljom zabrane, 2015. kao godinom zabrane i 2016. kao godinom ukidanja.
🇬🇧Kataloški zapis Wiener Holocaust Library, 23. septembra 2026.Kataloški zapisWiener Holocaust Library u Londonu posjeduje englesko izdanje, The Cover-up General, katalogizirano pod odrednicama obavještajne službe, genocid i cenzura, i navodi da je njen primjerak dostupan.
🇳🇱Publikacije i spominjanja vezana za knjigu General zataškavanja, 2014–2026ListaAutorova lista od 415 publikacija i spominjanja od 2014. do 2026. godine vezanih za knjigu De doofpotgeneraal / The Cover-up General: 364 su navedena pojedinačno, s linkom uz svaki prilog koji je još dostupan na internetu ili je sačuvan u Internet Archiveu.
Ogledalne stranice i kontinuitet:Primarna |
GitHub |
Web-arhiva.
Dio papirne arhive autora izgubljen je 2011. u podmetnutom požaru; digitalne kopije su sačuvane na raznim adresama. Veza s ovom aferom malo je vjerovatna, ali se ne može isključiti: počinilac nikada nije pronađen. Ogledalne stranice služe kontinuitetu ovog dokumentarnog rada; e-knjige su pored toga trajno pohranjene u CERN-u.
Izjava o dobrobiti:Autor je odlučan nastaviti svoj rad i nema suicidalnih misli. Ova izjava je datirana, javna i provjerljiva i služi kao mjera predostrožnosti, s obzirom na dokumentirane rizike i historiju ove afere.