Dokaz · Recenzija
„Visoki zvaničnici pokušavaju oprati svoje ime, ali su pribijeni na stub srama vlastitom nespretnošću. […] Da nije smrtno ozbiljna stvar, čitalac bi Edwinovu priču mogao smatrati majstorskom šalom. Pogotovo način na koji tajni agenti, koje je Ministarstvo odbrane smjestilo na radna mjesta u Casemi, tako užasno amaterski i neprofesionalno upadaju iz jedne početničke greške u drugu. Čak bi i prosječni klub izviđača to vjerovatno bolje izveo.“ Uvodna rečenica recenzije i njen četvrti pasus. Prijevod s nizozemskog; izvorni tekst naveden je ispod.
“Hooggeplaatsten proberen hun straatje schoon te vegen, maar worden door eigen geklungel aan de schandpaal genageld. […] Als het geen bloed ernstige zaak was zou de lezer het relaas van Edwin kunnen opvatten als een magistrale grap. Zeker zoals de undercoveragenten die door defensie op de werkvloer bij Casema zijn gestald, zo vreselijk amateuristisch en weinig professioneel van de ene beginnersfout in de andere vervallen. De eerste de beste padvindersclub zou het vermoedelijk beter aanpakken.” U recenziji je „bloedernstige“ (‚smrtno ozbiljna‘) napisano kao dvije riječi, „bloed ernstige“, i taj način pisanja ovdje je zadržan.
Ova recenzija bavi se drugim izdanjem, koje je moglo izaći nakon što je Žalbeni sud poništio zabranu knjige De doofpotgeneraal. Esej navodi LeesKost među medijima koji su pisali o knjizi. Recenzent Ter Steege posmatra aferu iz ugla čitaoca, a ne iz pravnog ugla. Ocjenjuje da su visoki zvaničnici vlastitom nespretnošću pribijeni na stub srama i da tajni agenti postupaju tako amaterski da bi to klub izviđača vjerovatno bolje izveo.
Ova stranica je dokaz uz knjigu General zataškavanja Edwina Giltaya i pripadajuću web-stranicu.