Dokaz · Izvještaj
„Za predodžbu koju je Dutchbat III stvorio o situaciji na terenu važno je bilo informiranje koje je vodio vojni službenik za sigurnost major De Ruyter. Prema riječima zastavnika W. Dijkeme, on je tokom obuke poučavao polaznike da stanovništvo u enklavi čini ‚sam ološ‘. Na Balkanu je bilo sasvim drugačije nego kod kuće, a ‚balkanski čovjek‘ doslovno je prikazivan kao ‚Drugi‘.“ Stranica 1489, pasus koji počinje riječima „Belangrijk voor de beeldvorming“ (‚Važno za predodžbu‘), u dijelu II, poglavlju 8, odjeljku 3, o stereotipima i obuci. Prijevod s nizozemskog; izvorni tekst naveden je ispod. Izvještaj je složen u obostrano poravnatim redovima i prelama riječi na kraju reda; prijelomi u „voor-lichting“ (‚informiranje‘) i „adju-dant“ (‚zastavnik‘) ovdje su uklonjeni. „De Balkan-mens“ (‚balkanski čovjek‘) naziv je koji sam izvještaj daje stereotipu koji opisuje.
“Belangrijk voor de beeldvorming over de situatie ter plaatse bij Dutchbat III is de voorlichting van de militaire veiligheidsfunctionaris majoor De Ruyter geweest. Volgens adjudant W. Dijkema leerde deze de klassen tijdens de opleiding dat de bevolking in de enclave uit ‘louter tuig’ bestond. Op de Balkan was het heel anders dan thuis en ‘de Balkan-mens’ werd letterlijk neergezet als ‘de Ander’.” Izvorni tekst
„Budući da je za uništenje rolne tako teško pronaći motiv s obzirom na ono što se tada, u julu 1995., znalo o sadržaju fotografija – kao ‚dokaz‘ ratnih zločina ulogu su prije svega imala tijela –, kasnije se pojavila sumnja da postoji neki drugi osnov. Na rolni su se nalazili i snimci razdvajanja muškaraca i žena i uloge pripadnika Dutchbata u tome. To su, dakle, bile krajnje kompromitirajuće fotografije za Dutchbat, za Nizozemsku, a prije svega za odgovorne vlasti u zemlji, koje su upravo nastojale da ulozi Dutchbata po mogućnosti sačuvaju još malo sjaja, a u suprotnom da bataljon ipak prikažu kao žrtvu, a ne kao saučesnika. Nestanak tih fotografija je, prema tom rezonovanju, itekako bio u interesu vlasti. […] Pri pažljivijem razmatranju ipak i ovdje postoji ozbiljna zamjerka. Ovo rezonovanje, naime, pretpostavlja da su inicijatori uništenja rolne filma znali da su se na njoj nalazile fotografije o saučesništvu u razdvajanju muškaraca i žena. To nije baš vjerovatno. […] Da bi se ovaj motiv prihvatio kao osnov, potrebno je, dakle, zapravo pretpostaviti da je fotografije prije toga vidio onaj ko je uništio rolnu ili onaj ko mu je to naložio.“ Stranice 3026 i 3027, iz razmatranja motiva u dijelu IV, poglavlju 8, odjeljku 4, o propaloj rolni filma. Izostavljeni su jedna umetnuta rečenica u kojoj izvještaj navodi da nema direktnih i konkretnih naznaka, te objašnjenje da Rutten u svojim razgovorima o tome šta je bilo na fotografijama u početku nije spominjao razdvajanje. Izvještaj prelama riječi na kraju reda; ti prijelomi su ovdje spojeni, a broj fusnote je izostavljen. Prijevod s nizozemskog; izvorni tekst naveden je ispod.
“Omdat voor de vernietiging van het rolletje zo moeilijk een motief is te vinden in relatie tot wat toen, in juli 1995, bekend was over de inhoud van de foto’s – vooral de lijken speelden als ‘bewijs’ voor oorlogsmisdrijven een rol – is later het vermoeden van een andere grondslag opgekomen. Op het rolletje zaten ook opnamen van het scheiden van mannen en vrouwen en de rol van Dutchbatters daarbij. Dat waren dus uiterst compromitterende foto’s voor Dutchbat, Nederland en vooral voor de verantwoordelijke autoriteiten in het land, die nu juist bezig waren de rol van Dutchbat zo mogelijk nog een beetje glans te laten behouden en het bataljon anders toch als slachtoffer en niet als medeplichtige af te schilderen. Het verdwijnen van die foto’s was volgens die redenering wel degelijk in het belang van de autoriteiten. […] Bij nader inzien is er ook hier toch een ernstig bezwaar. Deze redenering veronderstelt namelijk dat bij de initiatiefnemers van de vernietiging van het fotorolletje bekend was dat er foto’s over de medeplichtigheid van het scheiden van mannen en vrouwen op stonden. Dat is niet erg waarschijnlijk. […] Om dit motief als grondslag te aanvaarden is dus eigenlijk nodig te veronderstellen dat de foto’s door de vernietiger of diens opdrachtgever eerst waren gezien.” Izvorni tekst
„Rolna filma poručnika J.H.A. Ruttena nikada nije dala nijednu fotografiju. Pažljiva rekonstrukcija događaja na osnovu više istraga, od dana kada je razvijanje propalo pa sve do nedavno, dovodi do zaključka da je do toga došlo zbog ljudske greške. […] Ali sve to ostaje visiti u zraku zbog nedostatka konkretnih dokaza. U odnosu na dobro potkrijepljeno objašnjenje ljudskog propusta ova hipoteza o namjernom uništenju stoga ne može opstati.“ Stranice 3027 i 3028, iz zaključka dijela IV, poglavlja 8, odjeljka 4, o propaloj rolni filma. Izostavljeni dio razmatra sumnju u namjeru i motive koji su za nju navođeni. Prijevod s nizozemskog; izvorni tekst naveden je ispod.
“Het fotorolletje van luitenant J.H.A. Rutten heeft nooit foto’s opgeleverd. Nauwgezette reconstructie van de gebeurtenissen op basis van verscheidene onderzoeken vanaf de dag van het mislukken van de ontwikkeling tot zeer recent, leidt tot de conclusie van een menselijke fout als oorzaak daarvan. […] Maar dat alles blijft in het luchtledige hangen bij gebrek aan concrete bewijzen. Tegenover de wel stevig onderbouwde verklaring van menselijk falen houdt deze hypothese van opzettelijke vernietiging dan ook geen stand.” Izvorni tekst
Izvještaj NIOD-a, zvanična istraga o padu Srebrenice koju je naložila vlada, bilježi da je vojni službenik za sigurnost major De Ruyter, prema riječima zastavnika W. Dijkeme, vojnike Dutchbata III tokom obuke poučavao da stanovništvo enklave čini „sam ološ“. Prema eseju, taj kontraobavještajni major preuzeo je rolnu filma.
Izvještaj o internoj istrazi MID-a, datiran 12. februara 1999., koji je potpisao major R.F.J.H. de Ruijter, opisuje razgovor s Overduyn od 11. februara 1999., u kojem je ona dijelila mišljenje svojih kolega iz Caseme da je Giltay „potpuno poremećen“. Izvještaj ombudsmana 1999/507 prenosi taj izvještaj MID-a kao dio stava ministra. Da je to bio isti major De Ruyter koji je s njom razgovarao, navodi se u knjizi (englesko izdanje, str. 56 i 64).
U istom izvještaju NIOD zaključuje da rolna filma poručnika Ruttena zbog ljudske greške nikada nije dala fotografije i da hipoteza o namjernom uništenju ne može opstati zbog nedostatka konkretnih dokaza. Na taj zaključak oslonio se ministar odbrane 2017. u odgovoru Predstavničkom domu o knjizi. Prema istom izvještaju, na rolni su se nalazili i „snimci razdvajanja muškaraca i žena i uloge pripadnika Dutchbata u tome“. NIOD je smatrao malo vjerovatnim da su te fotografije bile motiv da se rolna uništi: onaj ko ju je iz tog razloga uništio morao je prvo vidjeti fotografije. Giltayevu krivičnu prijavu iz 2000., u kojoj je zabilježio da prema riječima Overduyn razvijanje nije propalo i da je fotografije navodno i sama vidjela, izvještaj ne spominje.
Ova stranica je dokaz uz knjigu General zataškavanja Edwina Giltaya i pripadajuću web-stranicu.