Dokaz · Sudska odluka
„utvrđuje se da je Država postupila nezakonito I. time što je 13. jula 1995. bosanskim Srbima olakšala odvajanje muških izbjeglica tako što je izbjeglice puštala da u grupama i kroz ‚prolaz‘ idu do autobusa, i II. time što muškim izbjeglicama koje su se 13. jula 1995. nalazile u bazi nije ponudila izbor da ostanu u bazi i što im je na taj način uskratila šansu od 30% da ih bosanski Srbi ne izlože nečovječnom postupanju i pogubljenjima;“ Izreka presude, pod naslovom „Beslissing“ (‚Odluka‘), koja važi u oba predmeta, kako u glavnoj žalbi tako i u protužalbi: i članovi porodica žrtava i država uložili su žalbu protiv presude iz 2014. (glavna žalba), a svaka je strana u predmetu one druge uložila protužalbu. Prema sudu, u bazi se nalazilo oko 350 muških izbjeglica (tačka 42.2). Žalbeni sud je najprije ukinuo presudu okružnog suda od 16. jula 2014. Obrazloženje za trideset posto nalazi se u tačkama 68 i 69.1. Za presudu postoji zvanični prijevod na engleski, zasebno objavljen kao ECLI:NL:GHDHA:2017:3376. Prijevod s nizozemskog; izvorni tekst naveden je ispod.
“verklaart voor recht dat de Staat onrechtmatig heeft gehandeld I. door op 13 juli 1995 de afscheiding van de mannelijke vluchtelingen door de Bosnische Serven te vergemakkelijken door de vluchtelingen in groepen en door ‘de sluis’ naar de bussen te laten gaan, en II. door de mannelijke vluchtelingen die zich op 13 juli 1995 op de compound bevonden niet de keus te bieden om op de compound te blijven en hun aldus de kans van 30% te onthouden om niet te worden blootgesteld aan de onmenselijke behandelingen en executies door de Bosnische Serven;” Utvrđenja I i II u izvoru stoje u dva reda; ovdje su spojena razmakom. Riječ „sluis“ (doslovno ‚ustava‘) ovdje je prevedena kao „prolaz“; u zvaničnom engleskom prijevodu suda stoji „the corridor“.
Ovo je presuda u kojoj je Žalbeni sud u Hagu utvrdio odgovornost nizozemske države u predmetu Majki Srebrenice na trideset posto. Sud je zaključio da je Dutchbat bosanskim Srbima olakšao odvajanje muških izbjeglica. Prema ocjeni suda, Dutchbat osim toga muškarcima u bazi, njih oko 350, nije ponudio izbor da tamo ostanu, i time ih je lišio šanse od trideset posto da izbjegnu nečovječno postupanje i pogubljenje. Dvije godine kasnije Vrhovni sud smanjio je taj udio na deset posto.
U žalbenom podnesku u ovom istom postupku advokati porodica žrtava pozvali su se na Generala zataškavanja, upućujući na četiri stranice knjige u prilog tvrdnji da filmska rolna oficira Dutchbata Johannesa Ruttena nije propala i da se fotografije od tada prikrivaju.
Ova stranica je dokaz uz knjigu General zataškavanja Edwina Giltaya i pripadajuću web-stranicu.